Zeolit u humanoj medicini – Karika koja nedostaje

Čovjek je biofizičko biće, sa posebnim mentalno – emocionalnim obilježjima, kojima upravlja izuzetno prilagodljiv mozak. Ova sposobnost mu daje mogućnost da se uspješno odupre cijelodnevnim izazovima kojima je stalno izložen.

Svijet se uvelike mijenja, kao i život u njemu. Okolina postaje sve više onečišćena. Dnevno se u atmosferu izbacuje 12-13 miliona tona kemikalija. To je proporcionalno 2 kg po svakom stanovniku zemlje. Jedan mali dio tih otrova svakodnevno udišemo. Voda i hrana su također zatrovani. To znači da je onečišćenje okoliša ustvari onečišćenje čovjeka.

U modernom svijetu, uz ovo biološko onećišćenje, postoji još i svjetlosno i zvučno onečišćenje, izloženost psihosocijalnom stresu, elektrosmogu, ubrzanom tempu života, krivoj ishrani i piću, klimatskim promjenama i štetnom utjecaju lijekova (nuspojave prilikom uzimanja lijekova).

Sve te negativne pojave dovode kod čovjeka do poremećaja regulacije osnovnih vitalnih funkcija, te do neravnoteže vitamina i minerala u organizmu, kao i do oksidativnog stresa. U nekim slučajevima, uslijed velike koncentracije otrova, dolazi do njihove interakcije u organizmu i do pojačanog dijelovanja. U Americi i Europi su u više gradova vršena istraživanja (NMMAPS – National morbidity mortality air pollution study, APHEA- Agency for public health education accredation) u kojima se došlo do zaključka da je znatno porastao broj plućnih bolesnika u mjestima gdje je bila interakcija kemijskog i zvučnog oničešćenja. Tamo gdje je buka izostala, i bolesti je bilo manje. U Europi, na godišnjoj razini, 500.000 ljudi prerano umre uslijed prekomjerne zagađenosti okoliša.

Kolika je opasnost od zagađenja okoliša, pokazalo je i istraživanje krvi i urina 2004. g. na 39 članova europskog parlamenta i 14 ministara zdravlja renomirane organizacije za zaštitu prirode – WWF (World wildlife fund).

Istraživanje je pokazalo da je kod njih 13 pronađeno kemijskih ostataka od ftalata i etilen propilena u krvi i urinu, a kod njih 25 nađeno je pesticida, usporivača vatre i  spojeva klora PCB.

PCB je poznat kao otrovan spoj klora koji je kancerogen i nalazi se u lakovima, masama za brtvljenje i izoliranje. 2001.g. su zabranjeni za uporabu, ali još se uvijek mogu naći u vodi, zemlji i atmosferi. 

Ftalati su također otrovi koji su rasprostranjeni u svakodnevnom životu. Nisu razgradivi. Kancerogeni su i kod muškaraca mogu izazvati sterilitet, degeneraciju genitalija i smanjenu sposobnost reprodukcije (Shanna Swan & Stacey Colino: “Count down”, 2017.). Ova tvar čini plastiku bijelom. Nalazi se u stočnoj hrani, podnim oblogama, plastičnim čašama, dječjim igračkama iz Kine, medicinskim proizvodima (šprice, vrećice za infuziju, obloge tableta)…

Uslijed ovakvih životnih uvjeta u tijelu dolazi do oksidativnog stresa. Kisik je element koji nam daje život, ali nas i ubija. On regulira izmjenu tvari kroz metabolizam. U određenim uvjetima, u našem organizmu stvaraju se kisikovi radikali u ograničenim koncentrcijama, u formi superoksida (peroksilni radikal, hidroksilni radikal), kako bi sudjelovali u imunološkom odgovoru organizma protiv bolesti, bakterija i virusa. Jedan od primjera je i dušikov monoksid (Nitric oxide, NO), slobodni radikal koji djeluje u makrofagima i ima ulogu u opuštanju glatkih mišića u stijenkama krvnih žila koje se otvaraju i omogućuju bolju cirkulaciju i dovod kisika u srce, mozak i ostale organe – čime se sprječavaju stanične upale i smanjuje krvni tlak; uz to djeluje citotoksično na mikroorganizme, gljivice i tumorske stanice, te djeluje kao neurotransmiter.

Kada dođe do poremećaja u regulaciji enzima, nastaje prekomjerna proizvodnja slobodnih radikala i oni postaju otrovni za organizam. Staračke pjege nastaju zbog oksidacije masnoće u koži. Bore su rezultat štetnog djelovanja slobodnih radikala na bjelančevine vezivnog tkiva kože. Stvaranje prekobrojnih slobodnih radikla nazivamo oksidativni stres.

Oksidativni stres uzrokovan je:

• pušenjem
• teškim metalima
• zagađenim zrakom
• alkoholom
• pesticidima/herbicidima i njihovi reziduima
• mikotoksinima
• elektromagnetskim smogom i zračenjem

Uslijed prekomjerne proizvodnje slobodnih radikala u organzmu (mitohondrijima), mogu nastati određene bolesti:

• ateroskleroza
• dijabetes
• karcinom
• srčani udar
• bolesti probavnog trakta, jetre, bubrega, kože
• neurološke bolesti
• autoimune bolesti
• sterilitet
• ubrzano starenje

Rizik od oboljevanja zavisit će od:

• ukupnog zdravstvenog stanja organizma
• individualne otpornosti organizma protiv vanjskog utjecaja
• sposobnosti samoregulacije organizma
• genetske predispozicije
• duhovnih i emocionalnih procesa i reakcija

Ljudski organizam posjeduje sustav “samočišćenja stanica” koji se naziva autofagija. To je odgovor na stres, a stanice ga koriste kako bi osigurale svoj opstanak u štetnim uvjetima. Autofagija, a samim time i zdravlje stanice,  se najbolje odvija ako ne unosimo hranu. Zato je umjereni post zdrav. Inače, ako se pretjera, dolazi do smrti stanice. Međutim, ako trovanje poprima veće razmjere, da se tijelo ne može samo obraniti, pomažemo mu uzimanjem određenih tvari koje u u ljudskom organizmu mogu imati ulogu lovca na prekomjerne slobodne radikale, takozvani antioksidansi.

U to ulaze:

• zeolit klinoptilolit (tri puta tribomehanički aktiviran)
• vitamin E i C
• selen
• cink
• beta karoten
• koenzim Q10 (ubikinon)
• aminokiseline cistin i metionin

“Jačanje samoregulacije je najvažnije da bi se zdravo živjelo.”

(Rudolf Ludwig Karl Virchow 1821-1902, otac moderne patologije).

Da bi se ojačala samoregulacija organizma i da bi naš imunitet bio na najvišoj mogućoj razini kako bi proizvodio antioksidacijske enzime (glutation peroksidaza, katalaza, superoksid-dismutaza), potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta:

• kretati se
• umjereno jesti
• relaksirati se (tjelesno i emocionalno)
• imati ritam i redovitost
• redovito unositi minerale i vitamine

Minerali su anorganski kemijski elementi. Od njih 103, 80 ih nalazimo u našem organizmu i čine 6% naše tjelesne mase, a glavnina ih se nalazi u kostima. Imaju zadatak da izbace nepoželjne tvari, otrove i klice bolesti, te da neutraliziraju oksidativni stres i uspostave ravnotežu između minerala i vitamina u organizmu. Neki znanstvenici smatraju da su minerali važniji od vitamina jer se nijedan ne može sintetizirati u tijelu, a neki vitamini mogu (D i K), pa ih zato moramo svakodnevno unositi hranom ili dodacima prehrani (suplementima). U tijelu djeluju sinergijski, međusobno se nadopunjujući, i njihov balans je vrlo bitan za zdravo funkcioniranje organizma. Nedostatak jednog ili više njih, jednako kao i višak, dovodi do poremećaja u funkcioniranju organa, a na kraju i do bolesti.

Primjeri:

• Manjak ili višak olova sprječava hematopoezu; formiranje staničnih krvnih komponenti (krvnih stanica i pločica)

• Višak magnezija, aluminija i kalcija sprječava unos fosfora koji je važan za rast i izgradnju kostiju i zubi

• Višak fosfora (iz gaziranih pića i umjetne hrane) štetniji je nego manjak: blokira kalcij i magnezij, dovodi do bolesti bubrega, osteoporoze i bolesti krvožilnog sustava

• Ako postoji višak aluminija u tijelu, tkivo ne prima željezo koje je neophodno u proizvodnji hemoglobina (sastavnog dijela crvenih krvnih zrnaca) i u staničnom disanju

• Višak bora sprječava unos kalcija i dovodi do osteoporoze

• Manjak bakra blokira aktivnost leukocita

• Višak bakra doprinosi manjku cinka, kalcija i magnezija

• Višak natrija dovodi do povećanog izlučivanja kalcija u urinu, a posljedica manjka kalcija u organizmu su slabe kosti i osteoporoza. Svojstvo kalcija je stezanje, a magnezija opuštanje. Kalcij je regulator osmotskog tlaka, kiselosti krvi, izmjene tvari u stanicama. Djeluje antagonistički prema natriju (održava normalnu razinu tekućine u tijelu, ima ključnu ulogu u normalnoj funkciji živaca i mišića). Višak jednoga znači manjak drugoga . Prilikom nakupljanja kalcija u organizmu, naši mišići ostaju predugo stegnuti te dolazi do blagih trzaja i grčeva, a u težim slučajevima i do bolesti kao što su angina pectoris, aritmija, povišen tlak, PMS grčevi, astmatični grčevi i migrena. Za razliku od vena, arterije su mišićne krvne žile i za njihovo relaksiranje je neophodan magnezij. Ako ima dovoljno magnezija u našim stanicama (10 000 puta više od kalcija) do ovih tegoba neće doći jer će magnezij odstraniti kalcij iz stanica čim se dogodi električni impuls između živaca i mišića. Na taj način magnezij sprječava kalcij da se prekomjerno taloži i kalcificira krvne žile. Preporuke izvanstaničnog omjera magnezija i kalcija kreću se od 1:1, pa sve do 6:1. Medicinska struka u ovome nije suglasna.

• Bor i vitamin D (steroidni hormon) igraju ključnu ulogu pri ugradnji kalcija u kosti.

• Višak kalija sprječava djelovanje magnezija, a to znači da blokira rad srčanog mišića

• Manjak kalija i kalcija blokira rast

Hipokalcemija (50 nmol/L – 75 nmol/L i niže) je nedostatna apsorpcija kalcija u crijevima uslijed nedostatka hormona D (1,25(OH)2D), koja automatski uzrokuje nedostatak serumskog fosfora i porast PTH (paratiroidnog hormona). PTH zaustavlja kalcij u bubrezima, povišeni su markeri koštane pregradnje i gubi se kortikalna kost (čvrsto koštano tkivo). 

Magnezij učestvuje u više od 300 biokemijskih reakcija u tijelu. Održava normalnu funkciju mišića i živaca, održava srce u stabilnom ritmu i daje čvrstoću kostima.

Kalij je također jako bitan. On održava kiselost tijela i ravnotežu udjela vode u organizmu, pomaže u normalnom rastu i razgradnji aminokiselina i ugljikohidrata i, kao i magnezij, daje stabilnost srčanom ritmu.

Ova dva minerala djeluju u bliskoj sinergiji. Ako nedostaje kalija u organizmu, samo njegovim dodavanjem, bez magnezija, teško da se te vrijednosti mogu ispraviti. Dodavanjem magnezija vrši se i korekcija kalija u krvi. Ovi bi minerali trebali ići „ruku pod ruku“

“U slučajevima kada se sumnja na nedostatak magnezija ili kalija, ili ga se očekuje, treba kontrolirati koncentraciju oba minerala u krvi. Međutim, vrlo često, u slučaju blažeg ili umjerenog nedostatka magnezija, laboratorijski nalazi pokazuju normalne vrijednosti. To se događa jer se u krvi nalazi tek manji postotak magnezija, a veći dio skriva se u stanicama pa ukupni nedostatak u tijelu mora biti velik da bi se registrirao vađenjem krvi. Dakle, često imamo uredne laboratorijske vrijednosti, a zapravo postoji manjak magnezija u krvi. Netočan nalaz se može izbjeći ako se skupi 24–satni urin i u njemu odredi magnezij, ali to je dosta komplicirano i skupo. Suprotno tome, nedostatak kalija vrlo se točno određuje pretragom krvi, ali kako je već spomenuto, često ga se ne može korigirati normalnim dozama, a da se pritom ne doda magnezij. Ako uzmemo u obzir obje navedene činjenice, imamo dovoljno argumenata da preporučimo kombinaciju magnezija i kalija svim ljudima, ili bolesnicima koji imaju niži kalij, bez obzira je li izmjeren normalan ili sniženi magnezij.” – doc. dr. sc Krešimir Štambuk dr. med. specijalist interne medicine, subspecijalist kardiolog.

Cink pomaže u izbacivanju teškog metala kadmija koji uzrokuje više karcinoma nego svi teški metali zajedno. Nalazi se u dimu cigarete te otvrdnjava stijenke arterija i izaziva rak u plućima.

Zbog toga je jako važno kako se i u kojoj količini minerali unose u tijelo. Unos suplemenata treba biti pod liječničkim nadzorom.

Minerali se dijele na makroelemente, mikroelemente i elemente u trgaovima.

Ljudski organizam je jedna biokemijska tvornica u kojoj se tvari koje unosimo pretvaraju u njegov sastavni dio.Tako je i sa mineralima koji se tope u krvi i pretvaraju u elektrolite (imaju električni naboj). Oni služe za elektrofiziološku regulaciju kompletnog organizma, za stvaranje bioelektriciteta, za regulaciju vanstaničnog matrixa, regulaciju osmotskog tlaka u stanicama i za količinu tekućine u organizmu. Osnovni su sastojak u izgradnji vezivnog tkiva. Imaju ulogu u aktivnosti hormona, izgradnji bjelančevina, vitamina, limfi i enzima u krvotoku. Oni su pogonsko su gorivo za naše stanice. 

Minerali u ionskoj formi sastoje se od aniona (klor, natrijev bikarbonat) koji su negativno nabijeni, i kationa (natrij, kalcij, magnezij) koji su pozitivni.

Čovjek je električno biće, pa tako možemo izmjeriti:

• električnu aktivnost mozga – EEG
• električnu aktivnost srca – EKG
• električnu aktivnost mišića – EMG
• električnu aktivnost kože – EDA

Kada nedostaje minerala u organizmu, nedostaje i energije za naše stanice. Samim tim je i organizam više izložen vanjskim štetnim utjecajima, preranom starenju i bolestima. Da bi naše stanice mogle primiti minerale i vitamine, one moraju biti čiste. Ukoliko su zauzete sa brojnim otrovima, to nisu u mogućnosti. Minerali i vitamini prolaze kroz naše tijelo i izlaze van, a da nisu obavili važnu zadaću. Očuvanje čistoće stanica je od presudnog značaja za zdravlje i nesmetani rad organizma.

Najbolji prirodni čistač je mineral zeolit klinoptilolit, tribomehanički aktiviran i mikroniziran.

Zeoliti (zeo – kipjeti, lithos – kamen, grčki) su prirodni minerali koji su nastali sedimentnim taloženjem lave i pepela na dnu oceana , na temperaturi od 27˚C – 55˚C. Čak 90% stijena koje čine zemljinu koru sačinjavaju zeolitni tufovi. Ima ih 236 vrsta. Od toga je njih 50 prirodnog porijekla, dok su ostali zeoliti sintetski, nastali u laboratorijima za potrebe industrije. Sintetski zeoliti imaju veće pore od prirodnih zeolita, a i količina minerala koja je u njih stavljena nanotehnologijom, daleko je manja nego u prirodnim zeolitima. Razlog tome je što je taj postupak izuzetno skup i neprofitabilan. 

Najzastupljeniji prirodni zeoliti su:

• Klinoptilolit
• Habazit
• Mordenit
• Erionit
• Holandit
• Filipsit

Prvi zeolit zvao se stilbit.

Od svih zeolita, najkvalitetniji je klinoptilolit jer jedini ima sposobnost ionske izmjene, a da mu to ne narušava strukturu. Najslabiji zeolit, ali ujedno i najrasprostranjeniji je glina. Upravo njena upotreba je dokumentirana u spisima kroz cijelu povijest čovječanstva. Bog je od gline napravio čovjeka i udahnuo mu život. Isus je izliječio slijepca, namazavši mu oči glinom. Kleopatra je održavala svoju ljepotu nanoseći glinu na tijelo. Faraoni su balzamirani upotrebom gline. Plinije stariji u djelu „Prirodna povijest“ piše o ljekovitosti gline i o njenom antibakterijskom svojstvu kod nanošenja na rane. Hipokrat (460-370 p.n.e.) je glinu („ljekovita zemlja“) davao mladim majkama u cilju „unutrašnjeg čišćenja“. U Arabiji se još i danas za žvakanje prodaju kockice gline umotane u orahovo lišće. One su učinkovite kod različitih bolesti, a prije svega u poremećaju probave i kod kožnih oboljenja.

Novija povijest zeolita počinje od 1756. g., kada zeolit počinje spominjati švedski minerolog Baron Axel Fredrik Cronstedt (1722-1751). 

Klasificirao je zeolite kao: slojevite, fazne i kristalne. 

Po svom sastavu zeolit klinoptilolit je aluminij-natrijski ili aluminij-kalcijski silikat.

Postoji bojazan da sadržaj aluminija koji se nalazi u zeolitu može nepovoljno utjecati na zdravlje ljudi. Međutim, kada je aluminij povezan sa silicijem, atomom kisika, onda je to neraskidiva veza i ne može se apsorbirati u tijelo. (Klinoptilolith-Zeolith,Siliziummineralien und Gesundheit.Prof.Dr.Karl Hecht, Elena Hecht Savoley 2008.) U zdravom organizmu, između ova dva elementa postoji regulatorni princip da tijelo apsorbira aluminija onoliko koliko mu je potrebno, a višak izlazi van.

“Ja svojim studentima još na prvoj godini objašnjavam o neraskidivoj vezi silicija i aluminija (prof. dr. sc. Stanislav Kurajica, redoviti profesor Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.) Idealan omjer silicija i aluminija je 6:1u korist slicija. 

Klinoptilolit je hidratizirani alumosilikat, sa trodimenzionalnim kristalnim rešetkama. Njegovu strukturu karakteriziraju 4,5 i 6-člani prstenovi koji leže u jednoj ravnini, međusobno spojenim atomima kisika, a struktura izgleda kao pčelinje saće, sa šupljinama međusobno povezanim kanalima i različitog promjera pora (od 0,1nm – 0,4nm). Veličina otvora pora ovisi o veličini kationa koji kompeziraju naboj. Oblik pčelinjeg saća se smatra idealnom tvorbom u prirodi. To je oblik tetraedra sa obrnuto sastavljenim trokutima (piramida). Jedna molekula klinoptilolita se sastoji od četiri atoma kisika i jednog središnjeg atoma silicija. Molekule vode se takođe nalaze u klinoptilolitu. To je kristalno čista, milionima godina stara i nedirnuta voda u kojoj plivaju minerali (kalcij, kalij,magnezij, željezo…) Znanstvenici su uspjeli izdvojiti 34 minerala u tim molekulama vode. 

Kationi su u klinoptilolitu vezani slabim elektrostatskim vezama, pa su pokretljivi i moguće ih je zamjeniti sa patogenima iz otopine. Količina izmjenjivih kationa u zeolitu ovisi o kemijskom i strukturnom sastavu zeolita. Smatra se da zeolit posjeduje cijeli Mendeljejev sustav minerala, ali su oni toliko sitni da se ne mogu registrirati. Njegovo biogeno svojstvo se ogleda u sposobnosti silicija da  memorira sve faze zemljine povijesti koje je zeolit proživio. Silicij se zbog svoje sposobnosti memoriranja koristi i kao osnovni dio kompjutera.

“Korištenjem zeolita, ta voda se stapa sa našom (70% ljudskog tijela je napravljeno od vode),  predaje joj informaciju i dolazi do samoiscijeljenja.” (“Der stein des lebens”, dr.med. Ilse Triebing, Ingomar W. Schwelz). Mineralna voda sa visokim postotkom silicija je najbolja prevencija od bolesti i preranog starenja. Poznata su mjesta u svijetu gdje ljudi žive i preko sto godina, a sve zahvaljujući vodi koja u sebi ima visok postotak silicija (Abhazija 46mg./l, Južna Osetija 58mg./l., Armenija 112mg./l.). U njemačkom gradu Daunu primjećena je mala smrtnost i mali postotak oboljenja od karcinoma jer pitka voda sadrži visok postotak silicija, 80mg/l (Goldstein 1932). Silicij potiče apsorpciju vitamina D, kalcija i glukozamina. Mladi ljudi imaju do 34% više silicija. Starenjem, opskrba ovim elementom slabi, koža postaje naborana i kruta, pojavljuje se celulit, kosa i nokti postaju krhki, vezivno tkivo u arterijama i ligamentima gubi elastičnost, kosti i hrskavica postaju slabi i lomljivi. Općenito govoreći, 80% ljudi u svijetu pati od nedostatka silicija u tijelu (Yuri A. Romanov, 1934-2010). I životinje, naročito ako su gravidne ili doje, instinktivno znaju da ako prije pijenja prednjim nogama zamute vodu na pojilima, da će u toj vodi biti više silicija. Postoje i biljke koje sadrže visok postotak silicija kao što su: poljska preslica, borove iglice, paprati i trave, ljuska od riže… Dugovječnost nekih naroda ne sastoji se samo u tome što žive u određenim klimatskim uvjetima i jedu određenu hranu, nego što u svojoj svakodnevnoj ishrani imaju zeolit koji je bogat silicijem . (Jakuti u Sibiru, pojedini narodi na Kavkazu i Tibetu).

Koliko je silicij od životne važnosti za naš organizam, dokazao je i Werner Baur u svom radu “Microporous and other Framework Materials with Zeolite -Type Structure” kada je  ostavio stanice u otopini bez silicija. 

Uslijedile su sljedeće reakcije:

• Zaustavljena je sinteza karotenoida poslije 9 sati
• Zaustavljena je sinteza RNK (ribonukleinske kiseline) poslije 6 sati
• Zaustavljena je sinteza klorofila poslije 6-8 sati
• Zaustavljena je sinteza proteina poslije 6-8 sati
• Smanjena je stabilnost zidova stanica
• Povećanje sinteze masne kiseline za 100% poslije 6-8 sati.

Ovim je pokazano kolika je važnost silicija u životnim procesima. Njegovim nedostatkom dolazi do teških poremećaja, bolesti i smrti.

Kvaliteta zeolita se mjeri po postotku klinoptilolita u masi proizvoda. Što je više klinoptilolita, tim je proizvod kvalitetniji i jači. Najbolja nalazišta u svijetu nalaze se na Kubi, Novom Zelandu, Slovačkoj i Tibetu. Minimalna količina je 80% klinoptilolita u masi proizvoda. Ostatak su minerali kao što su plagioglas, feldspar, kvarc. Za sigurnu ljudsku uporabu potrebno je napraviti laboratorijsku analizu kojom bi se utvrdilo da li zeolit ima u sebi dozvoljenu količinu kontaminata čija je razina propisana Zakonom o količini kontaminata dozvoljenoj za ljudsku uporabu. Treba napomenuti da je u EU je taj zakon strožiji od sličnih zakona u zemljama našeg okruženja. U EU je dozvoljeno 10 puta manje kontaminata nego u zemljama izvan EU. 

Analiza se radi na:

1. Količinu teških metala
2. Na tri vrste dioksina
3. Mikrobiološka analiza na Salmonelu i Escherichia coli
4. Mikološka analiza (saprofitne gljivice, plijesni i kvasci)
5. Animalne proteine
6. Količinu radionuklida (cezij-137 i cezij-134)

Pored ovih analiza, neophodno je zeolit i tribomehanički aktivirati. Tribomehanička aktivacija (TMA) se odvija u posebnim tribomehaničkim aktivatorima (izum estonskog znanstvenika Johannesa Hinta, 1914.-1985.) u kojima se uslijed velike brzine vrtnje sa dva suprotno rotirajuća rotora (17000 okretaja/min) čestice zeolita sudaraju brzinom od 4000 sudara u sekundi, tri puta većom od brzine zvuka (3 maha). Posljedica toga je da dolazi do napuknuća jezgre zeolita, oslobađa se zarobljena voda, dolazi do mikronizacije, nanonizacije (usitnjavanja), širenja jezgre i rešetaka, te takav zeolit postaje aktivan i u svojoj unutrašnjosti i do deset puta snažniji od običnog zeolita. Običan, neaktivan zeolit neselektivno upija sve elemente na koje naiđe, a to znači i vitamine i minerale. Jedan gram TM aktiviranog zeolita ima ukupnu aktivnu površinu od 50.000 m², a protkan je sa 50 miliona kilometara filterskih mikrokanala koji služe kao izuzetno moćni terapeutski mikrofilteri. TMA-om se ne izazivaju promjene u kemijskom sastavu zeolita, ali mu se poboljšavaju fiziološka svojstva:

1. Povećava se elektrostatički napon negativnog naboja u kanalima zeolita
2. Povećava se kapacitet ionske izmjene 
3. Povećava se aktivna površina (1.8 m²/g) i kapacitet apsorpcije tekućine
4. Kapacitet rešetke se povećava do 70%, te se iz nje oslobađa voda prepuna minerala koja u sferi citoplazme poboljšava membranski napon stanice, njenu nepropusnost za štetne tvari i regulira pH stanice.

U TM aktivatorima (neki ih nazivaju dezintegratorima) stvara se temperatura do 400°C koja ne smeta zeolitu jer se voda uklanja iz središta zeolita na 450˚C – 650˚C, a prelazi u koloidno stanje tek na 850 °C, ali ima za učinak da se njegova površina sterilizira, očisti od mogućih ostataka bakterija, virusa , mikroorganizama i ostalih patogena.

Razliku između TM aktiviranog zeolita i neaktiviranog zeolita proučavali su u renomiranim ustanovama u Italiji. Prof. Memo Maurizio sa Farmakološkog instituta Brescia i prof. Fedele Manna sa Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u Rimu “La Sapienza” vršili su brojna ispitivanja o učinkovitosti i karakteristikama neaktiviranog i TM aktiviranog zeolita. Razlika je bila velika , u korist TM aktiviranog zeolita.

“Kod pripreme zeolita u novim, modernim TM aktivatorima, ne dešava se samo jednostavno usitnjavanje koje povećava upijajuću površinu, već dolazi do strukturalne promjene gdje se povećava negativni naboj u mikrokanalima. To rezultira očigledno povećanoj ionskoj izmjeni, za razliku od neaktiviranog, ili  konvenkcionalno aktiviranog zeolita. Napravili smo brojne kemijske testove koji su potvrdili ova saznanja.” (prof. Fedele Manna)

Zeolit klinoptilolit ima brojnu uporabu na mnogim poljima:

• Upotrebljava se u poljoprivredi (čisti zemljište od pesticida i herbicida, pomaže biljci kod suše, regulira pH zemljišta, pospješuje stvaranje mikroorganizama, stvara humus)
• Kod ishrane životinja (dodaje se u hranu i u gastrointestinalnom traktu veže na sebe sve otrove, mikotoksine i hormone spolnog mirisa te ih izbacuje van iz tijela)
• U kemijskoj industriji (pri proizvodnji kemikalija jer im treba niža reakcijska temperatura i niži tlak, pa je proizvodni proces jeftiniji.)
• U pročišćavanju voda; kako pitke, tako i sanitarnih voda
• U naftnoj industriji (kao katalizatori, za krekiranje nafte, za odmašćivanje dizelskog goriva)
• U građevinarstvu (u industriji žbuke i cementa)
• Za adsorpciju vlage
• Kao dehidrator alkohola
• U proizvodnji deterdženata (kvaliteta deterdženta ovisi o zastupljenost zeolita u njemu; što je više zeolita, tim je deterdžent kvalitetniji.)
• Za UV zaštitu (danas se proizvode poliesterske tkanine čija je površina modificirana nanošenjem nanočestica tribomehanički aktiviranog zeolita)
• Za dekontaminaciju tla kod nuklearnih katastrofa (veže na sebe radioaktivne čestice te ih tako neutralizira (Hirošima, Nagasaki, Černobil, Fukushima)).

U humanoj medicini, zeolit se upotrebljava na razne načine:

• kao suport lijekovima (u službenoj japanskoj i ruskoj medicini)
• kao jedna od aktivnih supstanci u nekim lijekovima (Enterex, lijek protiv droge)
• za proizvodnju kisika – zbog svoje strukture koja omogućava filtriranje molekula (http://asdn.net/asdn/chemistry/zeolites/php)           
• kao adsorbensi kod davanja inhalacijskih anestetika kroz anestetske aparate
• kao sastavni dio gaza i za zaustavljanje krvarenja (“Quik Clot”, američka vojska)

 Najširu primjenu TMA zeolit klinoptilolit ipak pronalazi kao sastavni dio lijekova i nosač aktivne supstance lijeka, u borbi protiv mnogih bolesti:

Detoksikacija

Ovo je najčešća uporaba zeolita. Svojim negativnim nabojem privlači sve otrove koji su u pravilu pozitivnog naboja, te ih zaključava u svoje nepregledne kanale iz kojih više nema izlaza. U roku od 24 sata putem stolice, urina i znoja, čak i suza, svi ti otrovi izlaze van. Ovim postupkom oslobađamo imunitet te mu podižemo intezitet da se može uspješno boriti protiv svih opasnosti kojima je svakodnevno izložen. Zeolit klinoptilolit je jedini zeolit koji ima sposobnost ionske izmjene, za razliku od drugih zeolita koji se ponašaju kao spužve (i većeg su promjera) i ne veže na sebe minerale i vitamine iz tijela. Razlog tome je što zeolit klinoptilolit ima male rešetke (0,1 nm – 0,4nm), a svi vitamini i minerali su veći. Drugi razlog je što je je kationski naboj kod minerala mali, a kod teških metala veliki. Na primjer, arsen ima naboj 3, a promjer mu je 1,8 Å, kalij ima naboj 1, a promjer mu je 2,8 Å. Obzirom da teški metali i ostali otrovi imaju veći naboj („nabrijani su“), zeolit prema njima ima veći afinitet. Najveći afinitet ima prema ceziju, zatim amonijaku i olovu. U tijelu zahvaća samo njih, a esencijalne vitamine i minerale ne dira. Treba naglasiti da zeolit ne ulazi u krv, već se ovaj proces dešava u sferi izvanstaničnog matriksa (vanjska ovojnica stanice). To je tvar (neki je znanstvenici nazivaju organom) koju izlučuju tjelesne stanice i stanice se nalaze unutar te tvari. (“Siliziummineralien und Gesundheit”, Karl Hecht, Elena Hecht Savoley, 2008, Spurbuchverlag) Svojim jakim nabojem zeolit kao magnet usisava u sebe sve patogene iz stanice. U isto vrijeme, da bi napravio u svojim kanalima i šupljinama mjesto, on ispušta minerale koji plivaju u čistoj, nezagađenoj vodi koja je oslobođena iz zeolita TM aktivacijom. Oni ulaze u stanicu i reguliraju Ph (kiselost) organizma. Dokazano je da zeolit klinoptilolit posjeduje 34 minerala u sebi (kalij, kalcij, magnezij, željezo itd.). Spomenuti minerali se nalaze u tragovima. Kada su elementi u tragovima, onda su sastavni dio organizma i nemaju nikakav negativni učinak. Ovaj postupak nije agresivan kao kod uzimanja suplemenata koji se nekontrolirano piju, bez liječničkog nadzora. Čim ga uzmemo, zeolit počinje dijelovati u  ustima, jednjaku, grlu, želucu, dvanaestercu, tankom i debelom crijevu (ukoliko se se uzima u obliku praha). Ako se  uzima u obliku kapsula, tada se njegovo dijelovanje ograničava samo na tanko i debelo crijevo. Ne zadržava se u organizmu, nego u roku od 24 sata potpuno izlazi van, zajedno sa svim otrovima koje je povukao na sebe, zaključao i zarobio u svojim nepreglednim kanalima (zeolit se na promjeni temperature stišće i rasteže). Potvrdu ove tvrdnje dao je dr. Nikolai Daskaloff u svojoj studiji 2005g. gdje je osvjetlio zeolit sa radioaktivnim metalom tehnecijem-99m i snimao ga do potpunog izlaska van iz organizma. Šest minuta nakon pijenja zeolit je detektiran u želucu, nakon 15 minuta u dvanaestopalačnom crijevu, a nakon 30 minuta u tankom crijevu. Poslije 120-180min. nije više otkrivena njegova aktivnost u želucu i tankom crijevu, već se u potpunosti preselio u debelo crijevo gdje je i dalje aktivno djelovao, sve do potpunog izlaska iz organizma u roku od 24 sata. 

Klinoptilolit oslobađa tijelo od:

• Teških metala (kelacija)
• mikotoksina
• pesticida i herbicida
• amonijaka
• mliječne kiseline
• stabilizatora i bojila
• rezidua lijekova (ostataka lijekova)
• radioaktivnih čestica

Teški metali su izuzetno otrovni za ljudsko zdravlje, ne mogu se izbjeći i kada ih se u našem organizmu nataloži više nego što možemo tolerirati, nastaju problemi koji se ogledaju prvenstveno u tome što pokušavaju zamijeniti enzime u našem tijelu. Postaju “lažni enzimi” i svojim nekontroliranim reakcijama onemogućuju metaboličke procese, dovodeći do toga da se neki T1 i T2 limfociti koji su odgovorni za naš imunološki odgovor protiv patogena, okrenu protiv vlastitog organizma. Posljedica toga je vrlo slab imunitet, kronični umor, razne kožne bolesti, autoimune bolesti, karcinom, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest… Ni jedan lijek neće djelovati na te bolesti dok se u potpunosti ne odstrane teški metali iz tijela. Postoje dvije skupine teških metala:

• oni koji su našem tijelu potrebni
  • (bakar, cink, krom, željezo, mangan)

• oni koji su našem tijelu nepotrebni (industrijski)
  • (olovo, živa, kadmij,arsen, nikal, paladij, aluminij, kositar, platina)

Korisni teški metali koji su potrebni našem tijelu, ako se unesu u prevelikoj mjeri u organizam mogu negativno djelovati, dok teški metali koji nam evolucijski nisu potrebni (industrijski), mogu i u malim količinama imati poguban utjecaj.

Uneseni u organizam, teški metali se talože u masnim i vezivnim tkivima, a kada za njih tu više nema mjesta, talože se i u drugim organima i u kostima, istiskujući usput iz stanica  laganije, tijelu nužne elemente; vitamine i minerale.

Primjeri:

• Olovo će zamjeniti (istisnuti) kalcij i uzrokovati osteoporozu, povišeni tlak, oboljenje srca. U mozgu može istisnuti željezo i magnezij, te uzrokovati psihičke smetnje i demenciju.
• Kadmij istiskuje cink u muškim i ženskim reproduktivnim organima i dovodi do  neplodnosti.
• Živa, naročito iz tune i amalgamskih plombi, može negativno utjecati kod trudnica na plod, kao i kod dojilja na kvalitetu mlijeka.
• Živa iz cjepiva (bila je do prije nekoliko godina sastavni dio, kao konzervans, tiomersal), može negativno djelovati na imunitet djeteta. Iz tog je razloga maknuta iz svih cjepiva za dojenčad i predškolsku dob, a tiomersal je jedino zadržan kao konzervans u cjepivima protiv difterije i tetanusa, u školskoj dobi.
• Aluminij truje enzime koji prenose hranljive tvari u stanice – mitohondrije, ometajući njihovu sposobnost proizvodnje energije. Od tuda kroničan umor i manjak energije kod nekih osoba.

Kada se udruže sa ostalim negativnim tvarima u tijelu (virusi, bakterije, gljivice, nasljedni genski kod), njihovo negativno djelovanje se pojačava. Detoksikacija teških metala također je otežana ukoliko smo izloženi elektromagnetnom zračenju. Ono djeluje na teške metale u nama ukoliko ih imamo u većem broju te utječe na metabolizam i funkcioniranje našeg tijela. Drugi problem koji imamo sa kroničnom intoksikacijom teškim metalima je što ona ne izaziva akutne, vidljive simptome, već spore, podmukle i korozivne učinke na naše zdravlje.

Detoksikacija je spora i obično se kaže da potrebno vrijeme za detoksikaciju je isto ono vrijeme koliko je trebalo da se ti teški metali akumuliraju. Treba biti uporan; obično nije dovoljno 30 ili 60 dana za kompletno čišćenje. Redovno uzimanje zeolita klinoptilolita trebao bi biti model življenja.

Zeolit djeluje dvojako na teške metale. Odstranjuje ih iz tijela, ali prepoznaje i “odmetnute” T1 i T2 limfocite te ih veže na sebe i izbacuje iz organizma kroz mokraću, stolicu i znoj. Preventivna doza je 5g svakodnevno, a kod terapije i težih slučajeva trovanja, doze mogu biti od 10-20g dnevno.

Trenutne  nuspojave na koži mogu biti blagi svrab ili slabo električno pražnjenje (pucketanje), koje traju kratko vrijeme.

Mikotoksini su sekundarni derivati plijesni i prisutni su posvuda. Službena humana i veterinarska medicina nema lijeka protiv njih. Nalaze se takoreći u svim namirnicama za ljudsku i životinjsku prehranu. Pitanje je samo u kojoj koncetraciji i da li predstavljaju direktni problem za zdravlje ili mogu izazvati blage tegobe. Bolesti uzrokovane mikotoksinima javljaju se u akutnom i kroničnom obliku i nazivaju se mikotoksikoze.Vrlo se teško detektiraju, jer imaju sva obilježja drugih bolesti, a klasični lijekovi za te bolesti ne djeluju na njih. Kronične mikotoksikoze truju organizam na duže razdoblje te se mikotoksini godinama nagomilavaju u mliječnim žlijezdama, mišićima, kostima i masnom tkivu. Uzrokuju probleme imunološkog sustava, bolesti jetre (ciroza), karcinome, oštećenja bubrega, neplodnost, smanjenu pokretljivost spermatozoida. Akutne mikotoksikoze imaju jasnu sliku trovanja, a mogu imati i smrtnu posljedicu.

Simptomi:

• Hepatoksini (aflatoksin, rubratoksin, fumonizin) – oštećenje stanica jetre, karcinom
• Neurotoksini (patulin, fumonizin) – oštećenje živčanog sustava, krvarenje u mozgu
• Nefrotoksini (ohratoksin, citrinin) – bolest bubrega
• Estrogeni (zearalenon) – estrogenizam i degeneracija spolnih organa u životinja
• Citotoksini (T2, DAS, DON) oštećuju sluznicu probavnog sustava, stanice slezene, testisa, linfnog sustava i stanice endotela krvnih žila
• Vomitoksin – cistični jajnici

Jedina tvar koja na sebe veže mikotoksine je zeolit koji se miješa u stočnu hranu  i izbacuje ih van kroz stolicu i mokraću. Ukoliko to nije učinjeno na farmama, oni ostaju u tijelu životinja i njihov štetan utjecaj se prenosi na čovjeka. Svakodnevnim pijenjem zeolita i čovjek štiti svoj organizam od mikotoksina i ostalih otrova, jer on stalno stražari u tijelu, hvata i odstranjuje sve patogene koji mogu imati negativan i poguban učinak za naše zdravlje.

Pesticidi i herbicidi su vrlo rasprostranjeni otrovi koje možemo naći u voću i povrću koji se tretiraju njima protiv štetnika. Vrlo često proizvođači ne poštuju karencu (vrijeme koje treba proći da bi prskane namirnice bile sigurne za ljudsku uporabu), pa tako te namirnice dospjevaju na naš stol, a da nismo ni svjesni koliko su opasne. Manje je poznato da u mesu ima devet puta više pesticida i herbicida nego u voću i povrću. Svjetska zdravstvena organizacija – WHO bilježi oko 3 miliona trovanja godišnje uzrokovanih ovim otrovima; od toga 220.000 sa smrtnom posljedicom. Dugotrajna izloženost pesticidima i herbicidima, čak i niskim količinama, može izazvati hormonalne probleme, bolesti reproduktivnog sustava, alergije, karcinom, blokiranje muških hormona.

Amonijak i mliječna kiselina nastaju prilikom fizičke aktivnosti. Nakupljaju se u krvi i mišićima. Ako se nakupi previše mliječne kiseline, nastaju miogeloze. Izražene su u obliku kvržica po tijelu, ili su duguljastog oblika (između lopatica). Nastaju zbog nemogućnosti limfne i krvne cirkulacije da prenese mliječnu kiselinu u jetru na daljnju obradu. Nagomilana mliječna kiselina u mišićima nadražuje živčane završetke i izaziva bolan osjećaj u mišićima. Kada je homeostaza amonijaka poremećena, dolazi do povećanja njegove koncentracije u krvi koje se naziva hiperamonemija. Normalno se izlučuje iz tijela kao urea u urinu, manjim dijelom kao amonijak. Prevelike količine koje ostaju u tijelu, a koje se ne mogu izlučiti, imaju toksičan utjecaj na mozak. Ovo je najčešći slučaj kod ljudi izloženih velikom stresu, teških fizičkih radnika i sportaša, naročito profesionalnih, koji su izloženi teškim fizičkim naporima. Uzimanjem zeolita dolazi do izuzetno brze regeneracije organizma i fizičke predispozicije se povećavaju do 20%. Djeluje kao dozvoljeni, prirodni „doping“, bez ikakvih štetnih posljedica.

Rezidue (ostaci) lijekova i njihova neprimjerena uporaba u humanoj i veterinarskoj medicini mogu imati za posljedicu niz neželjenih posljedica. Učestalo, prekomjerno i pogrešno prepisivanje antibiotika ima za posljedicu da naše tijelo postaje rezistentno (otporno) na dotični antibiotik, a može imati i suprotan učinak pa oslabiti organizam i pospješiti tijek bolesti.

Razvoj veterinarske medicine i intezivni uzgoj doveo je do šire primjene antibiotika u liječenju životinja. Ako se ne slijede upute za doziranje lijeka, trajanje terapije i vrijeme karence, onda možemo naći rezidue lijekova u proizvodima životinjskog porijekla namjenjenog ljudskoj prehrani. Stalno unošenje antibiotika u ljudski organizam je izuzetno opasno jer stvara otpornost nekih patogenih organizama na njih. Također imaju i toksičan učinak, kancerogeni su, utječu na sastav crijevne mikroflore i izazivaju alergijske reakcije.

Povišena radioaktivnost ima izuzetno negativan utjecaj na ljudsko zdravlje. Čovjek je svakodnevno izložen zračenju iz okoline i godišnje primi 2mSV(milisiverta). Smrtonosna doza je 6000mSV, a doza veća od 2000mSV izaziva tešku radijacijsku bolest. Cjelokupnim CT-om tijela primi se 10mSV, a rentgenom pluća 0,1m SV. Učinci na ljudsko zdravlje kreću se od blažih simptoma kao što su mučnine, povraćanje, proljev, glavobolja, do teških oštećenja unutrašnjih organa, mutacija, karcinoma, smrti.

Postoji gruba podijela na ionizirajuće i neionizirajuće zračenje. Neionizirajuće zračenje je zračenje slabog inteziteta (radiovalovi, mikrovalovi, infracrvrne i ljubičaste zrake, podzemni vodeni tokovi, geološki lomovi, Hartmanova i Curryjeva mreža). Radi se o mikroenergiji u makrovremenu; zračenja, koliko god bila mala, ako smo im neprestano izloženi mogu biti štetna. Primjer: kada bi nam na čelo pala kapljica vode, to nas ne bi smetalo. Međutim, ako bi to kapanje trajalo satima, postalo bi neizdrživo.

Vodeni tokovi i energetski čvorovi ispod ležaja također mogu dovesti do oboljenja jer je ljudsko tijelo najizloženije noću, kada je u stanju mirovanja 7-8 sati. Prvenstveno treba maknuti ležaj sa tog mjesta.

Mobilni telefoni imaju nisko elektromagnetsko zračenje koje je pak u zavisnosti od signala. Ako je signal slab, dolazi do automatskog povećanja za prijenos snage elektromagnetskog vala što povećava intezitet zračenja. Preporuka je da se nađe najjači signal i da se ne krećemo, jer samim time povećavamo fluktuaciju jačine signala. Također, tijekom spavanja mobitel treba držati podalje od kreveta.

Ionizirajuće zračenje (kozmičke zrake, rentgenske i gama zrake) puno je štetnije za ljudsko zdravlje jer izaziva ionizaciju u molekulama živih stanica. Te ionizacije rezultiraju otklanjanjem elektrona iz stanica i ako je naše tijelo izloženo jakom i dugotrajnom zračenju, neće moći samo popraviti stanje. To možemo izbjeći korištenjem TMA zeolit klinoptilolit. To je jedini prirodni mineral koji u svojoj strukturi ima višak pet slobodnih elektrona. Kada se nađe u blizini stanice koja je oštećena zračenjem, tj. kojoj nedostaju elektroni, on im ih preda. Tako se stanice umire, stabiliziraju, ne vrše diobu i ne stvaraju štetu u tijelu. Zaustavljen je proces mutacije i pretvaranje zdravih stanica u kancerogene. Dovoljno je 5g dnevno, preventivno, da tijelo bude zaštićeno od svih vrsta zračenja , kao i od ostalih otrova koji nas svakodnevno napadaju.

Nuklearno zračenje obično potiče iz izvora koje je stvorio čovjek:

• nuklearne elektrane
• nuklearno oružje
• radioaktivni otpad
• nuklearna medicina

Sa nuklearnom energijom treba izuzetno pažljivo rukovati. Posljedice su dugotrajne i nepopravljive. Kontaminirana mjesta ostaju dugo radioaktivna i opasna za život. Poznato je da je poluvrijeme raspada radioaktivnog cezija-134 dvije godine, cezija-137 trideset godina, a cezija-135 dva i pol miliona godina. Jedina pomoć je da se ta mjesta posipaju zeolitom klinoptilolitom i da stanovništvo pije terapijske doze. Zeolit će “upiti” radioaktivnost, inaktivirati je, transformirati i zaključati u svoju rešetkastu strukturu, te je ionskom izmjenom učiniti bezopasnom. (“Encapsulation of Cs/Sr contaminated clinoptilolite in geopolymers produced from metakaolin”, Journal of Nuclear Materials, 11.2015, pages 94-99).

Prilikom Černobilske katastrofe, na samo područje reaktora prije nego što je napravljen betonski sarkofag, kao i na područje oko njega, bačeno je 500.000 tona zeolita.

Ljudi koji su bili ozračeni pili su zeolit svaka tri sata po 3g, i to 2×21 dan, a djeci su davani keksi i čokolada u kojima je bilo 30% zeolita. Hrani za životinje dodavan je zeolit, kao i filterima za čišćenje voda. Poboljšanja su uočena u mesu u kojem je bilo manje radioaktivnog cezija-137; između 50 i 70%. U mlijeku je taj postotak bio manji od 80 do 90%, a u povrću od 50 do 70% (zaoravan je zeolit u zemlju).

Posljedice nuklearne katastrofe osjetile su se i u ruskom gradu Čeljabinsku, gdje su kod djece u tijelu pronađene izrazito visoke doze teških metala: olova, nikla, bakra i kadmija. Provedena je terapija kojom su četiri tjedna pili 3-5g zeolita dnevno i vrijednosti su se vratile u normalu.

Zeolit klinoptilolit je korišten i prilikom havarije u nuklearnoj elektrani  u Fukušimi. Nažalost prekasno, kada je već nastupila panika. Da se krenulo odmah sa korištenjem zeolita, posljedice od radijacije bile bi daleko manje.

Na brdu Pljačkovici, iznad Vranja u Srbiji, 1999.g vršena je sanacija terena zeolitom poslije bombardiranja NATO-a osiromašenim uranom.

Stručnjaci preporučuju da svako domaćinstvo ima zeolit u pripravnosti. U Americi su vlasti već odavno shvatile da u slučaju nuklearne katastrofe građanima moraju dati protulijek, pa su ga već odavno uskladištili i pripremili se za najgori scenarij.

Nuklearna elektana Krško je na 30km od Zagreba gdje bi posljedice bile katastrofalne. Sve u krugu 100km od moguće havarije prima maksimalnu smrtonosnu dozu radijacije. Od životne je važnosti da se zeolit pije odmah ili najkasnije deset dana od početka povišene radijacije. Uz zeolit se preporučuje uzimanje spiruline (plava alga), kao i vitamini A, B, C i E.

Najgore se ne mora nikada desiti, ali preventivno uzimanje zeolita je također poželjno. Nikada sa sigurnošću nećemo znati da li je negdje u svijetu „pobjegao“ kakav oblak sa nuklearnom prašinom. Ako se i prizna, obično je to informacija da je „bezopasan“.

Evo primjera:

• 11.08.2002, povišena radioaktivnost, koju su utvrdili stručnjaci sa instituta „Ruđer Bošković“, u vrećama koje sadrže filterski pepeo, u spalionici opasnih otpada „Puto“, na Jakuševcu, u Zagrebu.
• 12.11.2011 i 21.02.2017. povećana količina radioaktivnog joda-131 na tlu Europe, „ali zdravlje građana nije ugroženo“, objavila je Agencija Ujedinjenih naroda za nuklearnu energiju (IAEA)
• 31.01.2014. povišena je radioaktivnost u Selafildu, britanskom nuklearnom kompleksu.
• 03.03.2016. povišeno zračenje u Finskoj, 1000 puta više od normale.
• 21.11.2017. Rusija je priznala radioaktivno zagađenje koje je „pobjeglo“ iz nuklearnog kompleksa Majak.

Za razliku od drugih detoksikatora, zeolit klinoptilolit ne dijeluje štetno čak i ako se uzme u velikoj količini. To je zato što ga tijelo prepoznaje kao vlastitu supstancu. Nema nikakvih neželjenih djelovanja. Zeolit se sastoji od 60% silicija i 40% vode, dok je ljudskom tijelu taj omjer: 30% silicija i 70% vode. Napravljeni smo od iste tvari, samo u drugom omjeru. Uzimanje ostalih antioksidanasa treba biti kontrolirano. Ispitivanja su pokazala, da antioksidansi – vitamini E i A, ako se uzimaju u prevelikim količinama mogu biti otrovni.

Zeolit posjeduje veću selektivnost i predstavlja klasu više molekularnih sita od najviše upotrebljavanog detoksikatora – aktivnog ugljena. Zeolitni kavezi imaju kristalnu simetriju, te su stoga puno učinkovitiji od aktivnog ugljena koji ima nepravilne praznine.

Imunitet

Imunitet dolazi od latinske riječi “immunis”- otpornost, sposobnost organizma da se odupre djelovanju raznih stranih tvari(antigena) koji uzrokuju bolesti.

Da bi se učinkovito borio protiv svih patogena koji ga svakodnevno napadaju, naš organizam je stvorio obrambeni mehanizam – imunološki sustav, koji je razmješten po cijelom organizmu.

Imunološki sustav se dijeli na:

a) Primarne limfne organe: 

• Timus – limfoepitelni organ koji se nalazi u gornjem dijelu prsne šupljine, ispod prsne kosti i iznad srca. Masa timusa je najveća do 10 godine života. Kasnije se nadomješta masnim tkivom. Njegova uloga je u zaštiti od infekcija, jer je on u ranom djetinjstvu glavno mjesto stvaranja i sazrijevanja T- limfocita.
• Koštana srž – žuta i crvena, krvotvorno je tkivo smješteno u moždinskim šupljinama kosti i u prostorima među gredicama spužvastog koštanog tkiva. U njoj nastaju sve krvne stanice, razgrađuju se eritrociti i stvara rezerva željeza nastala raspadanjem hemoglobina.

b) Periferni limfni organi:

• Slezena – Mekan, crvenkasti, spužvasti organ, otprilike veličine stisnute šake. Najveći je organ limfnog sustava. Smješten je ispod ošita, u lijevom gornjem dijelu trbušne šupljine. Razgrađuje dotrajale eritrocite, služi kao spremište krvi, proizvodi limfocite i plazma stanice kojima se organizam bori protiv bakterija i virusa, a u fetalnom razdoblju stvara eritrocite.
• Limfni čvorovi – kuglaste tvorbe, promjera od nekoliko milimetara do jednog centimetra, smješteni uz limfne žile. Glavna uloga 800 limfnih čvorova u organizmu je obrana od infekcija i stranih čestica.

Stanice imunološkog sustava:

a) Limfociti se dijele na:

       T – limfocite koji kontroliraju odgovor imunološkog sustava protiv virusa i bakterija, te mogu djelovati i protiv tumorskih stanica

       B – limfocite koji stvaraju antitijela koja napadaju viruse i bakterije 

b) Fagocite čine:

• Monociti – gutaju i probavljaju strane čestice, prezentiraju antigene, reguliraju upalu, popravljaju tkiva i učestvuju u imunom nadzoru
• Makrofagi – velike bijele krvne stanice koje probavljaju i uništavaju antigene (svaka tvar, koja može izazvati imunološki odgovor)
• Predočne stanice – stanice koje prikupljaju antigene mikroorganizama i predočuju ih T-limfocitima 
• Dendtričke stanice – nalaze se u koži (kao Langerhansove stanice) i limfnim čvorovima i tkivima u cijelom tijelu. Hvataju i nagomilavaju mikroorganizme u limfnim čvorovima i slezeni, te njihov proteinski antigen predočuju T-limfocitima. Poznata je terapija denditričkim stanicama protiv karcinoma. 2011.g Nobelovu nagradu za medicinu dobio je njen tvorac Ralph Steinman sa sveučilišta Rockefeller.

Zeolit klinoptilolit učinkovito djeluje u očuvanju imunološkog sustava, kao i u njegovom nesmetanom djelovanju. Čim se zeolit popije, počinje njegovo djelovanje već u usnoj šupljini gdje povlači na sebe sve patogene, a ispušta minerale koje žlijezde slinovnice počinju obrađivati i pripremati ih za apsorpciju u tankom crijevu. Prolaskom kroz jednjak, želudac i crijeva, zeolit stvara jedan fini film tako da su svi organi obuhvaćeni njegovim djelovanjem.

Ono ključno se ipak događa u tankom crijevu. Ovaj organ se smatra najvažnijim u organizmu jer se tu odvija cijelokupna izmjena tvari: hrana se pretvara u tekućinu, u elementarne čestice. U tankom crijevu ima više neurona i živčanih završetaka nego u mozgu. Oni čine enterički živčani sustav koji je zadužen za komunikaciju sa mozgom.

Zbog tog razloga ovaj važan organ mora ostati čist, bez otrova, bakterija, virusa i ostalih patogena. 

Smatra se da više od 80% imunološkog sustava djeluje u tankom i debelom crijevu. Sa sigurnošću možemo tvrditi da je crijevo naš najvažniji imunološki organ. U njemu su nastanjeni trilijuni bakterija koje imaju funkciju:

• Probave hrane
• Detoksikacije
• Apsorpciju hranjivih tvari
• Proizvodnju aminokiselina i masnih kiselina
• Sintezu B i K vitamina
• Sintezu hormona (serotonin, dopamin) i brojnih neurotransmitera

Da bi djelovanje crijeva bilo optimalno, moramo:

• Održavati čistoću crijevnog mikrobiota redovnim pijenjem TMA zeolita klinoptilolita
• Održavati visoku populaciju dobrih bakterija

Ovo se  postiže time da unosimo:

• Hranu bogatu vlaknima – heljda, proso, quinoa, chia, amarant
• Sjemenke
• Fermentiranu hranu – kiseli kupus, kefir
• Orašaste plodove – orasi, bademi, lješnjaci, kikiriki
• Mahunarke – grah , grašak, slanutak

Ovakvim načinom ishrane hranimo dobre bakterije u crijevima i održavamo njihovu visoku populaciju. Kako se čovjek ne može uvijek idealno hraniti,  preporuka je da se jednom u tri mjeseca popije probiotik .

Probiotik mora biti kvalitetan, četvrte generacije, sa velikom količinom bakterija po jednoj kapsuli, kao i različitim sojevima dobrih bakterija. Pije se 15 dana, osim u posebnim slučajevima (ulcerozni kolitis, Kronova bolest) ili po preporuci liječnika.

TMA zeolit klinoptilolit u crijevima ima ulogu da:

• Čisti crijeva od otrova
• Popravlja štetu (propusnost) na crijevnoj sluznici
• Štiti crijevnu sluznicu
• Štiti dobre bakterije
• Sprječava stvaranje crijevnih polipa
• Jača crijevne stijenke

Zeolit se preventivno pije 5g na dan.

Terapijski se uzima do 30 g dnevno.

Bolesti jetre i bubrega

Jetra je, poslije kože, najveći i najzaposleniji organ u tijelu. Igra vrlo važnu ulogu u nizu metaboličkih procesa pa se stoga naziva “centralnim laboratorijem organizma” jer iz organizma neprestano filtrira i odstranjuje toksine, učestvuje u probavi,  proizvodi žuč koja se sprema u žučni mjehur i po potrebi se izlučuje u dvanaestopalačno crijevo kao dodatni razlagač masti, pretvara glukozu (jednostavni šećer, glavni prijenosnik energije u tijelu) u glikogen i pohranjuje ga. U slučaju nedostatka, ponovo pretvara glikogen u glukozu i ispušta je u krv. Uz šećer, jetra sprema i vitamine i elemente u tragovima i po potrebi ih ponovo vraća u krvotok. Iz aminokiselina proizvodi proteine, filtrira krv iz crijeva i služi kao dodatni spremnik krvi.

Zeolit klinoptilolit se primjenjuje kao prevencija i terapija kod bolesne jetre.

Kao prevencija se pokazao najboljim jer odstranjuje toksine i mliječnu kiselinu iz krvi, naročito u tankom crijevu, tako da se jetra ima vremena odmoriti i regenerirati, te posvetiti drugim važnim funkcijama koje ima u organizmu.

Kod bolesti jetre zeolit se primjenjuje kao adjuvantno-roborantna terapija (pojačana dodatna terapija), i to kod:

• hepatitisa A, B i C
• ciroze jetre
• mononukleoze
• masne jetre
• nealkoholnog steatohepatitisa (NASH)
• tumora jetre

Iz niza znanstvenih radova, ustanovljeno je da TMA zeolit klinoptilolit djeluje na znatno popravljanje i normaliziranje jetrenih vrijednosti – AST, ALT, LDH, GOT, AP i bilirubin. Naročito se uspješan pokazao kod uravnoteženja GGT (Gama-glutamiltransferaza) koji se koristi zajedno sa drugim analizama za procjenu funkcije jetre, kao i za praćenje liječenja alkoholizma. Redovnim uzimanjem 5-15g dnevno, uz osnovnu liječničku terapiju, smanjuje se potreba za analgeticima i narkoticima tako da organizam polako uspostavlja sanogenezu (samoiscjeljenje).

Izdržljivost jetre je velika. Ona može i sa pola svoga kapaciteta raditi normalno, a da ne primjetimo da je bolesna. Sekundarni pokazatelji koji ukazuju da nešto sa jetrom nije u redu su:

• kronični umor
• alergije
• bolesti kože
• autoimune bolesti
• karcinom

Zeolit je pokazao odlične rezultate i kod hepatitisa C, kao i kod ciroze i karcinoma jetre. Uz to što je rasteretio jetru svakodnevnih toksina, očistio je i stanice te otvorio put lijekovima kako bi učinkovito dijelovali na bolest. Također je regulirao pH krvi i tako je stvorio zdravu sredinu u kojoj patogene supstance ne mogu opstati. Njegovo snažno antivirusno dijelovanje (ne dozvoljava virusnim partikulama da se dijele) dovodi do regeneracije i izliječenja jetre. Uz zeolit, za liječenje jetre se preporučuje:

• kretanje
• opuštanje
• redovitost
• termalne kupke
• redovita i zdrava prehrana

Biljke koje su zdrave za jetru su:

• sikavica (sjemenke) koja je u mnogim zemljama registrirana kao biljni lijek i liječnici je često preporučuju
• artičoka
• korijen čička
• kurkuma
• korijen i listovi maslačka
• vodopija (cikorija)

Bubrezi su parni organ mokraćnog sustava koji ima ulogu eliminacije toksina iz organizma, apsorpciju minerala, proizvodnju urina, neutraliziranje kiselina (regulacija pH), regulaciju arterijskog krvnog tlaka, održavanje stalnog volumena krvi i koncentraciju elektrolita, kao i proizvodnju hormona:

• erythropoietin – stimulira proizvodnju crvenih krvnih zrnaca
• renin – regulira krvni tlak
• calcitriol – povećava unos kalcija iz crijeva i kosti u krv

Poremećaj u radu bubrega, kao i njihovo djelomično oštećenje, dugo vremena mogu ostati nezapaženi. Smatra se da mogu normalno funkcionirati i sa 20% kapaciteta. Zato je neobično važno da se djeluje preventivno, kako ne bi došli u situaciju da više nema pomoći.

Od najveće je važnost dovoljan unos vode koja je prirodni čistač bubrega. Preporučena količina je barem 2 litre dnevno, u zavisnosti od težine, dnevne aktivnosti, podneblja, starosti. Također bi se trebali riješiti nekih loših navika:

• nedostatak minerala i vitamina
• prevelik unos rafiniranog šećera
• prevelik unos soli
• predugo zadržavanje mokraće
• pretjerana uporaba lijekova i droga
• pretjereno pijenje kave i alkohola
• pušenje
• nedovoljno spavanje

Sve to može dovesti do bolesti bubrega:

• Zatajenje bubrega
• Nefritis (upala)
• Bolesti krvnih žila bubrega
• Rak i tumori bubrega

Najčešći simptomi koji ukazuju da nešto nije u redu sa radom bubrega su:

• bol u nogama i leđima
• natečenost lica, gležnjeva ruku i nogu
• problemi sa mokrenjem, bol i peckanje prilikom mokrenja
• pjenasti urin
• urin tamniji nego inače
• slabost i umor
• metalni okus u ustima
• loš zadah iz usta
• gubitak okusa i averzija prema mesu
• gubitak apetita
• trnci i hladnoća
• gubljenje daha i povišen tlak
• suha i osjetljiva koža

Čimbenici koji povećavaju rizik od napredovanja prema završnom stadiju bubrežne bolesti su:

• povišen krvni tlak
• albuminurija (pojava bjelančevina u mokraći)
• proteinurija (pojava proteina u mokraći)
• loša kontrola glikemije (određivanje glikoze u krvi)
• pušenje
• visok unos proteina hranom
• hiperlipidemija (povećanje masnoća u krvi)

Broj kroničnih bubrežnih bolesnika je u stalnom porastu. Zbog modernog načina ishrane koji se sastoji od obilja hrane manjkave mineralima i vitaminima, a zasićene šećerima, industrijskim mastima, toksinima i teškim metalima – dolazi do hipertenzije (povišenog krvnog tlaka), dijabetesa, a ujedno i do nefropatije (oštećenje bubrega). Nefropatija nužno dovodi do slabosti bubrega, kardiovaskularnih bolesti i smrti. Treba napomenuti da se ovo oboljenje otkriva tek u poodmaklom stadiju jer izostaju simtomi bolesti. Zato je prevencija i sva moguća pomoć radu bubrega nužna i životno važna. Kod i najmanjih simptoma bolesti, a naročito ako se pojavi krv u mokraći, trebalo bi se odmah javiti liječniku. Danas, za razliku od početka stoljeća kada nije bilo nikakvih lijekova za liječenje bubrega, liječnicima stoji na raspolaganju veliki broj diuretika, antihipertenziva i imunosupresiva koje po potrebi mogu prepisati pacijentima. Da bi bubrezi nesmetano i ispravno radili, bez liječničke intervencije, treba im pomoći i sa prirodnim antioksidansima koji će rasteretiti njihov rad.

Potvrđeno je da je TMA zeolit klinoptilolit najjači prirodni detoksikator, antioksidans i zaštitnik imuniteta. Njegovim redovnim uzimanjem rasterećujemo bubrege prekomjernih otrova i kiselina te se bubrežne stanice imaju vremena obnoviti. Stvara se takva okolina u kojoj je pH na normalnom nivou. To je okružje koje ne odgovara virusima, bakterijama, gljivicama, parazitima i višku slobodnih radikala i u takvoj okolini oni se ne mogu dalje razvijati. Ujedno se oslobađa imunitet i podiže na visoki nivo pa se organizam uspješno brani od svih opasnosti.

Redovnim uzimanjem zeolita dolazi do prokrvljenosti perifernih krvnih žila i na taj način se  smanjuje krvni tlak, a svaki dio tijela, naročito krajnji ekstremiteti, dobivaju prijeko potreban kisik i nutrijente. Pojačava se i elasticitet krvnih žila. Dovoljna je preventivna dnevna doza od 5g, a terapijska od 10-15g dnevno da bi se pomoglo bubrezima u njihovom iznimno važnom radu. Ujedno zeolit vrši homeostazu bubrega, ali i cijelog organizma na staničnoj osnovi. Pokušava popraviti stanje i vratiti organizam u stanje prije bolesti. 

Zeolit se upotrebljava i u najnovijem tipu dijalize, kada zataje bubrezi i kada se ni na jedan drugi način ne može izvršiti detoksikacija organizma.

Klasična hemodijaliza se izvodi u medicinskim ustanovama, gdje je za te strojeve potrebna električna energija. To je izvedivo jedino u razvijenijim zemljama i zemljama koje imaju razvijenu infrastrukturu. Velika je smrtnost u zemljama siromašnijeg statusa ili zemljama koje su doživjela prirodna razaranja.

Šteta koju je napravio tsunami u Fukušimi i uništenje postojeće bolničke infrastrukture, inspiriralo je i mobiliziralo japanske znanstvenike da naprave prenosivi aparat za dijalizu veličine sata. On se sastoji od nanofiltera u kojima se nalazi zeolit koji odstranjuje toksine i filtrira krv. (“Izrada zeolitno polimernih mješavina od nanovlakana za odstranjivanje urina iz tijela bubrežnih bolesnika”, K. Namekawa, M. Schreiber, T. Aoyagi, M. Ebara, Royal society of chemistry, 2013.).

Biljke koje su zdrave za bubrege:

• kopriva
• maslačak (list i korijen)
• đumbir
• korijen bijelog sljeza
• smreka
• peršin
• klinčić
• lubenica
• zlatica
• crkvina (šćirica)

Biljke koje pomažu u rastvaranju kamenca:

• šipak
• smola ariša 
• stolisnik
• trputac (bokvica)
• korijen maslačka
• troskot
• pirika
• limun

Dijabetes

Dijabetes je bolest poremećaja metabolitičkih funkcija proteina, masti i ugljikohidrata uslijed povećanja šećera u krvi (hiperglikemija). Dva su tipa bolesti:

• Tip 1 – gušterača ne radi i ne proizvodi inzulin 
• Tip 2 – gušterača radi normalno, ili smanjenim obimom, ali okolno tkivo ne dopušta apsorpciju glukoze

Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest kada se T1 i T2 limfociti okreću protiv vlastitog organizma. U ovom slučaju oni uništavaju beta stanice u otočićima u gušterači koje proizvode inzulin. Posljedica toga je smanjena ili nikakva proizvodnja inzulina, te takvi bolesnici moraju svakodnevno uzimati inzulin.

Dijabetes tipa 2 se javlja kada gušterača proizvodi i izlučuje inzulin u smanjenom obimu, a okolno tkivo ga ne prima iz nekog razloga, te glukoza ostaje u krvi i stvara povišene vrijednosti.

Inzulin je hormon žlijezde gušterače (pankreasa) kojeg luče njene beta stanice. Zadužen je za održavanje stalnog nivoa glukoze u krvi i vezivanjem na inzulinski receptor omogućuje ulazak glukoze i dovođenje energije u stanice. Ako ga nema dovoljno, tijelo razgrađuje alternativne izvore goriva (masnoću). Tijelo razgrađuje masnoću, a kao nusproizvod javljaju se ketoni, toksične kiseline. Nakupljaju se u krvi i urinu i dovode do bolesti koja se zove ketoacidoza.

Najčešći pokazatelji šećerne bolesti su:

• umor i iscrpljenost
• zamućen vid
• pojačana žeđ i učestalo mokrenje
• trnci u stopalima
• nagli gubitak težine
• sporo zacjeljivanje rana
• svrbež kože

Uzrok nastanka dijabetesa nije poznat, iako su poznati čimbenici koji mogu doprinijeti njegovom nastanku.

To su:

• visoka potrošnja nezdravih namirnica
• pretjerano konzumiranje rafiniranog šećera, bijelog brašna, tjestenine, riže
• Nezdrava ishrana lišena minerala i vitamina
• Stres
• Nedovoljna tjelesna aktivnost
• Debljina
• Prijašnje bolesti
• Poremećaj metabolizma
• Povećano lučenje hormona štitne žlijezde
• Lijekovi

Dijabetes je vrlo opasan za organizam  jer prevelika količina glukoze u krvi dovodi do oksidativnog stresa i upale na staničnoj razini te oštećenja membrane stanica, proteina i DNA. Taj proces zove se glikacija. U tom procesu se “slatke molekule” vežu za proteine, kolagen i elastin te se umrežavaju u krutu, nefleksibilnu strukturu. Nastali štetni spojevi nazivaju se AGE (Advanced Glycation Endproduct). Kolagen i elastin su prisutni u koži, bubrezima, kardiovaskularnom sustavu (žilama), ovojnicama živčanih vlakana i očima. Zbog procesa glikacije, dijabetičari imaju najčešće problema sa bubrezima, kardiovaskularnim sustavom, zamućenim vidom, suhoćom i crvenilom kože, sklonosti boranju i preranom starenju. Kada arterije, vene i kapilarne žile postaju krute, a ujedno i porozne, dolazi do upale i povećane količine kolesterola, do smanjenog protoka (crvenilo kože) ili potpunog zastoja krvi (naročito u kapilarama udova). Tada dolazi do odumiranja tkiva (tamna koža) i posljedično do amputacije.

Komplikacije do kojih mogu dovesti visoke razine šećera u krvi:

Nefropatija – oštećenje bubrega ili zatajenje bubrega koje dovodi do dijalize, a u teškim slučajevima i do smrti. Simptomi: povišen krvni tlak, gubitak apetita, otoci ispod očiju i na nogama, povraćanje, malaksalot, glavobolja i svrab kože.

Arterioskleroza – je otvrdnuće i gubitak elasticiteta krvih žila, a naročito u perifernim krvnim žilama. Time je onemogućen normalan dotok krvi i hranjivih tvari u te organe. Dolazi do zastoja rada srca, angine pektoris, akutnog infarkta miokarda, gangrene, gubitka zuba.

Neuropatija (periferna) – je poremećaj živčanog sustava koji obuhvaća stečene i nasljeđene bolesti perifernih živaca, te u kliničkoj slici ima značajke akutne ili kronične boli. Često izaziva slabost, trnce, žarenje, ukočenost. Obično se javlja u rukama i nogama. Nakon nekoliko godina dijabetičkih komplikacija, javlja se polineuropatija koja zahvaća više živčanih završetaka. Ovo akutno stanje neminovno dovodi do ulceracije (zagnojavanja) i amputacije dijabetičkog stopala.

Retinopatija – oštećenje retine (mrežnice) oka. Dolazi do slabljenja vida i sljepila. Posljedice se mogu ublažiti povremenim laserskim terapijama.

Koma – nastaje uslijed preniskog ili previsokog šećera u krvi.

TMA zeolit klinoptilolit dijeluje pozitivno na dijabetes, i to tako što:

• može transportirati šećer bez pomoći inzulina, pa su bolesnici duže neovisni o njemu
• u crijevima veže višak glukoze za sebe (hvata ga između dvije molekule) i izbacuje iz tijela
• veže na sebe sve otrove koji štete gušterači
• regulira kiselost organizma jer inzulin slabo djeluje u kiseloj okolini
• veže na sebe i odstranjuje nitrozamine iz nitrata i nitratnih soli (konzervansi u mesu) koji su toksični za gušteraču
• odstranjuje višak slobodnih radikala koji uzrokuju 90% oboljenja u našem organizmu i štetno djeluju na gušteraču i okolna tkiva i organe
• sintetizira kalcij
• ojačava elastičnost stijenki krvnih žila
• prokrvljuje periferne krvne žile (kapilare)

Zeolit se primjenjuje tako da se uzima uz liječničku terapiju, kao pomoć pri liječenju, 2-3 puta dnevno po 5g. Dobro je prvo krenuti sa manjim količinama, pa onda povećavati. U principu, ne postoji količina zeolita koja smeta organizmu jer je zeolit klinoptilolit jedini, uz vodu, kojeg naše tijelo prepoznaje kao vlastitu supstancu. Nuspojava pijenja zeolita koja je specifična kod dijabetičara u početku pijenja zeolita je povišen šećer u krvi. U tom slučaju treba smanjiti unos tableta ili inzulina i češće vršiti kontrolu šećera u krvi. Cilj je smanjiti ili potpuno prestati piti tablete, dok je kod pacijenata koji uzimaju inzulin cilj smanjiti dnevni unos. Treba napomenuti da ovakva terapija mora biti pod liječničkim nadzorom. Ni u kojem slučaju se ne smije potpuno prestati uzimati inzulin. S vremenom će se stanje popraviti i počet će se osjećati terapijski učinci zeolita.

Zeolit je pokazao svoju učinkovitost i prilikom boljeg zarastanja rana kod dijabetičara. Nanosi se tako da se napravi tanki film preko rane i rana se nježno zamota lanenim zavojem. Prethodno se rana i njena okolina očisti čajem od kadulje, kamilice, kore mladoga hrasta ili crnog sljeza. Postupak se ponavlja svakodnevno, dok se rana ne sanira. Uputan je nadzor liječnika.

Biljke koje su zdrave za dijabetičare su one koje sadrže prirodni inzulin:

• maslačak
• vodopija
• oman
• borovnica

Biljke koje imaju dijuretski učinak, poboljšavaju cirkulaciju i hrane stanice:

• preslica
• kopriva
• kukuruz
• zlatnica

Krom je esencijalni mineral koji je neophodan u liječenju dijabetesa. Njegova uloga u organizmu je  nezamjenjiva u metabolizmu glukoze. Pojačava djelovanje inzulina i povećava osjetljivost staničnih receptora na inzulin. Time se postiže da se šećer iz krvi bolje prenosi iz krvi u stanice organizma. Posljedica je stabilizicija razine šećera u krvi, čime se onemogćava njegov nagli porast ili pad. Energetska iskoristivost je optimalna i koči se pretvorba šećera u masne naslage. Time se posredno smanjuje tjelesna težina, potiskuje apetit (naročito za slatkim), stimulira se proizvodnja topline i povećava potrošnja energije. 

U prirodi ga ima malo, pa ga zato nema dovoljno ni u namirnicama. Obično hranom unesemo oko 50µg, a ljudski ga organizam uspijeva apsorbirati samo 1-2%.  Dnevne potrebe se kreću od 50µg- 200µg.

Krom možemo naći u:

• pivskom kvascu
• maslacu od kikirikija
• dagnjama
• skuši
• telećoj jetri
• krumpiru u ljusci
• kruhu od integralnog brašna
• mrkvi
• brokuli
• jabuci
• kukuruzu
• banani
• špinatu
• kupusu
• naranči

Nedostatak kroma izaziva:

• porast očnog tlaka
• porast kolesterola u krvi
• ateroskleroza
• povećanje masnog tkiva
• poremećaj rasta
• živčani i moždani poremećaj
• gubitak kalcija
• smanjenu gustoća kostiju
• bolesti srca

Kada dijabetičari uzimaju krom u obliku suplemenata, moraju biti pod liječničkim nadzorom. Preporuka je da se krom ne uzima zajedno sa željezom jer se vežu za iste receptore, pa povećani unos kroma može biti krivac za smanjenu apsorpciju željeza.

Karcinom

1931. godine njemački znanstvenik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.), dobio je Nobelovu nagradu za medicinu za pronalazak osnovnog uzroka karcinoma. On je još 1924.g zaključio da je rast tumora prouzročen time što tumorska stanica proizvodi energiju (kao što je ATP-adenozin trifostat) putem anaerobne fermentacije šećera (glikoliza) proizvodeći kao nusprodukt velike količine mliječne kiseline, dok zdrava stanica pretvara šećer u energiju uz prisutnost kisika. Jednom kada raspoloživi kisik na staničnom nivou padne ispod 60%, stanica je prisiljena prijeći na lošiju metodu proizvodnje energije. 

Dr. Warburg: “Oduzmete li zdravoj stanici 35% njenog kisika, možete je pretvoriti u stanicu raka za samo dva dana”. HIF (hipoksija- smanjena količina kisika u stanicama) povećava proliferaciju tumora i veći metastatski potencijal. Ona je ključni mikrookolišni faktor, koji potiče metastaziranje tumora, inducira rezistenciju na kemoterapiju, radioterapiju i ostale metode liječenja tumora.

Hipoksija povećava adaptaciju tumorskih stanica na preživljavanje (neovaskulizaciju, rezistentnost na apoptozu), ali i stimulira tumorsku agresivnost (genska nestabilnost, metastaze, dediferencijacija.) Lin&Yun 2010.

Hipoksija nastaje uslijed:

• nedovoljne fizičke aktivnosti
• loše prehrane (unošenjem previše proteina koje tijelo ne može pohraniti, tako da se višak aminokiselina pretvara u organske kiseline koje će zakiseliti krv. To izaziva izlučivanje kalcija iz kostiju koji neutralizira kiselinu i sprječava bilo kakvu promjenu pH. Nedostatak kalcija dovodi do slabije snage kostiju.)
• poremećaja rada srca i pluća
• anemije i cirkularnih problema (Ziello Je, Jovin Is, Huang Y (2007) „Hypoxia- inducible factor (HIF-1) regulatory pathway and its potential for therapeutic invention in malignacy and ishemia“ Yale journal of biology and medicine 80:51-60)

Ovakvo stanje nastaje antifiziološkim načinom života koji podrazumijeva način prehrane pretežno hranom koja zakiseljuje i slabom fizičkom aktivnošću. Stanična kiselost istiskuje kisik, a pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu..

Dr. Warburg je rekao da su pomanjkanje kisika i kiselost dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno, ima i drugo.

Kiselost organizma ne znači ništa drugo nego pomanjkanje minerala i kisika u organizmu. Prirodnom ishranom unose se potrebni minerali i kisik u organizam i oni se pretvaraju u elektrolite, služe kao energija i pogonsko gorivo za naše stanice. Kada je energetski potencijal stanice visok, ona je sposobna obraniti se od svih patogena koji je napadaju. Zdrave stanice, bogate kisikom i hranljivim sastojcima, proizvode enzim koji ih obavija i štiti od napada. Da bi se kisik unio u naš organizam i apsorbirao u stanice, one moraju biti slobodne od otrova i  moramo ga u dovoljnoj količini unositi redovnom fizičkom aktivnošću, ali i uzimanjem hrane u kojoj su prekusorske (hladno prešane) esencijalne masne kiseline (Omega 3 – hrana životinjskog porijekla i Omega 6 – biljna ulja), u omjeru 1:1. Ove kiseline su magneti za kisik i samo njihovim svakodnevnim uzimanjem naše stanice dobivaju dovoljnu količinu kisika. Ulja koja se kupuju za  konzumiranje moraju biti u manjim količinama da bi ih se brzo potrošilo jer dolazi do oksidacije i takva ulja mogu biti štetna. Najkvalitetnije je hladnoprešano ulje crnog kima i cameline sative, ulje divljeg lana i maslinovo ulje. Izuzetno je važno da broj minerala u organizmu bude izbalansiran što se postiže jedino prirodnim unošenjem voća, povrća, jaja, orašastih plodova, mesa iz domaćeg uzgoja i ribe (plave). To znači da ne smije biti jednog minerala više u odnosu na drugi, budući da djeluju u sinergiji (jedan drugog nadopunjuju), ali i antagonistički, tj. jedan drugog isključuju.

Kada ne unosimo dovoljno minerala, tijelo (mozak) povlači iz kostiju i zuba rezerve da bi održalo razinu energije i obrambenu sposobnost. Kada potroši i te rezerve, a u organizam  ne unosimo potrebnu količinu minerala i kisika (zeleno voće i povrće, limun, šetnja, trčanje, vježbanje, prekursorske masti), aktivira se prekomjeran broj kancerogenih stanica.

Karcinom je u biti obrambeni mehanizam koji naše stanice koriste da bi preživjele u kiseloj sredini.

Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini (dovoljan broj minerala i kisika) i posjeduju sposobnost apoptoze – programiranog umiranja stanica koja je nužna za razvoj organizma i održavanje stanične homeostaze, tj. ravnoteže između gubitka i stvaranja stanica zdravog tkiva tijekom života.

Kancerogene stanice ne poznaju apoptozu, gube svoj regulator repliciranja, te nekontrolirano proizvode svoje kopije i tako se šire.

Fermentacijom ili vrenjem proizvodi se samo 1/6 energije koja nastaje oksidacijom, pa tako kancerogene stanice neprestano gladuju za energijom, dakle imaju veliki apetit za šećerom.

Kiselost ili alkalnolst mjeri se pH skalom od 0-14, u kojoj je 7 neutralna zona.

Od 0-7 je kiselo, od 7- 8 je alkalno, a preko 8 je lužnato. Kod zdrave osobe pH krvi je  između 7,35-7,45. pH krvi može se izmjeriti u bolnicama, dok je urinski test na pH nepouzdan, te može služiti samo kao smjernica. Kada se vrijednosti pH u krvi kreću oko 7,5 to stvara okolinu i uslove koji ne odgovaraju ni jednom patogenu, virusu, bakteriji, gljivicama, kao ni kancerogenim stanicama. Zato se često navodi da je regulacija pH “majka zdravlja”.

TMA zeolit klinoptilolit smatra se najboljim regulatorom kiselosti organizma. Njegova vrijednost se ogleda u tome da će, kao najbolji detoksikator, očistiti stanice od svih otrova, amonijaka iz krvi, mliječne kiseline iz mišića, a na to mjesto ostaviti neophodne minerale koji reguliraju pH krvi i cijelog organizma. U intestinalnom traktu klinoptilolit inaktivira ione vodika, djeluje reverzibilno, pa tako smanjuje ne samo lokalni aciditet, nego i aciditet krvi. Princip djelovanja je takav da je silicijski dio molekule klinoptilolita električno neutralan, dok  aluminijski dio ima negativni naboj i tim svojim nabojem usisava u svoje rešetke ione vodika koji su pozitivnog naboja, te ga tako neutralizira. Regulacija kiselosti organizma TMA zeolitom podrazumijeva da će on dodati minerale u stanice ako postoji nedostatak istih, tj. ako je tijelo prekiselo. Ukoliko postoji velika lužnatost, koja je također pogubna kao i velika kiselost, tj. nekontrolirani višak minerala, zeolit će ih povući na sebe dok ne uspostavi optimalan broj u organizmu. Njegova jedinstvenost, biogenost i inteligencija minerala je u tome da se u svakom tijelu ponaša različito, u zavisnosti od stanja samog organizma. Ujedno će osloboditi imunitet i potaknuti uspavane enzime koje koriste naše „stanice ubojice“ kako bi ih ubacio u tkivo tumora i uništio ga. Zeolit nije lijek, ali ga klasična medicina upotrebljava kao nosač lijeka i suport lijeku i njegovom boljem djelovanju (japanska i ruska službena medicina).

Jedino ga je kubanska medicina uključila u klasična antitumurska liječenja pod službenim nazivom Enterex.

Njegova korist u liječenju karcinoma je:

• antioksidativna svojstva
• detoksikator
• regulator pH
• imunostimulator
• pomoćna terapija uz kemoterapiju i radioterapiju
• smanjuje mučninu i probavne smetnje
• oslobađa jetru i bubrege suvišnih toksina
• veže na sebe i izbacuje iz organizma rezidue lijekova
• Sanira afte i dermatitis
• Poboljšava zarastanje rana    
• Prevenira angiogenezu karcinoma
• Sprječava gensku mutaciju
• Djeluje antivirusno i antibakterijski
• Stimulator je antioksidatnih celularnih enzima (glutatin transferaza)
• Djeluje kao superantigen
• Djeluje kao nosač lijeka (aktivne supstance) Doksorubicina, Ciklofosfamida,Temozolomida (kemoterapeutici). Ima sposobnost održavanja koncetracije lijeka i  produženog djelovanja (do sedam sati), homogen je i stabilan nanokompozit i snižava toksičnost lijeka.

Zeolit klinoptilolit je jedini u prirodi koji posjeduje pet slobodnih elektrona viška. Kancerogene stanice su oštećene i njima nedostaje jedan elektron. Šire se tako da od zdravih stanica kradu elektrone. Kada se zeolit nađe u njihovoj blizini, predaje im jedan elektron i tako ih stabilizira. Tumorske stanice se tada prestaju nekontrolirano dijeliti i karcinom se ne širi.

Pozitivno djelovanje zeolita ogleda se i u tome što pospješuje stvaranje serotonina (hormona sreće), čime se  poboljšava neuropsihičko stanje bolesnika koje je od iznimnog značenja u liječenju bolesti.

Metode liječenja karcinoma klasične medicine u kojima je TMA zeolit klinoptilolit poželjan su:

• Kemoterapija (citostatska terapija)
  • monoterapija – jednim lijekom
  • polikemoterapija – kombinacija više lijekova
• Radio terapija
  • opća
  • lokalna – True Beam (linearni akcelerator, koji proizvodi u kratkom  vremenu visoke doze zračenja i za najmanje tumore sa kirurškim učinkom), Cyber Knife – radiokirurški zahvat
• Operacija
• Biološka terapija (pametni lijekovi)
  • imunoterapija – T limfociti se programiraju da prepoznaju tumorske stanice, da  aktiviraju imunološku reakciju i na kraju, da ih uništavaju.
  • antiangiogena terapija – smanjenje postojećih, kao i onemogućavanje nastajanja novih krvnih žila u tumoru.

Cijepljenje tumora, CAR-T – individualna terapija

Bazira se na jačanju imunološkog sustava i njegovom “učenju” kako pronaći, prepoznati i uništiti stanice raka. Radi se o imunološkoj terapiji denditričnim stanicama koje mogu pronaći i izložiti stanice raka  stanicama ubojicama. (T limfociti).

Terapija se provodi kroz 5 koraka:

1. Odvajanje vlastitih monocita (podtip bijelih krvnih zrnaca) iz krvi pacijenta
2. Uzgoj monocita u dendritične stanice
3. Pripremanje dendritičnih stanica kako bi usvojile specifične informacije o raku bolesnika
4. Primjena imunološke terapije
5. Pronalaženje i uklanjanje stanica raka

Tumori u ranoj fazi su sto posto izlječivi, u srednjoj fazi visoko izliječivi, a u metastatskoj fazi postoje poražavajući rezultati. Ovo je najnovija metoda liječenja metastatskog tumora koja je još u fazi ispitivanja i kliničkih pokusa. Radi se o metodi liječenja kad se kod oboljelog izvadi tumorsko tkivo i iz njega se modernim metodama pronalaze antigeni koji su specifični baš za taj tumor konkretne osobe.

“Dakle, znanstvenici su pacijentu uzeli tumor i analizirali antigene tumora koji su stvoreni mutacijama i koji su unikatni. Naime, niti jedan tumor nema dvije stanice sa istim mutacijama, toliko je heterogen da se jednostavno ne može liječiti jednom terapijom. No, ako uzmete te antigene i izdvojite deset ili dvadeset antigena i stavite ih u vektore koje ćete ubaciti nazad u istu osobu, te je na taj način cijepiti i potaknuti imunološki sustav da napada tih deset ili dvadeset antigena, onda se događa da tumor koji je u ovom slučaju bio metastatski melanom, nestane” (Ivan Đikić, nov.2018,Rijeka, peta Zagrebačka konferencija o istraživanju tumora)

Kvantna medicina

Kvantno – informacijska medicina je nova grana medicine koja zajedno sa klasičnom medicinom i najnovijim saznanjima iz biofizike i elektronike čini integrativnu medicinu.

Ona polazi od tvrdnje da svaki živi organizam, uz vidljive anatomsko- morfološke strukture fizičkog tijela, ima i svoje nevidljivo, koherentno polje po kojem se razlikuje živa od nežive materije. Naše stanice i njihovi najsitniji dijelovi (kvarkovi, leptoni, bozoni) neprestano komuniciraju i stvaraju koherentno polje organizma koje predstavlja mrežu valova vrlo visokih frekvencija. Ono posjeduje energetsko – informacijsku matricu koja upravlja svim funkcijama organizma, osiguravajući mu samoorganizaciju i sanogenezu tijekom cijelog života. Svaka osoba se rađa i funkcionira na jednoj određenoj frekvenciji unutar ovoga spektra. To je neponovljiva osobna frekvencija koja se kod ljudi razlikuje kao i otisak prsta.

Uslijed raznih patogena, loših životnih navika, zagađenja okoliša, stresa, lijekova i loše prehrane to koherentno polje može se deformirati i slati iskrivljene informacije, te kao takvo ne može održavati fizičko tijelo zdravim, čime dolazi do manifestacije bolesti na fizičkoj razini.

Da bi se organizam doveo u zdravo stanje potrebna je korekcija koherentnog polja. U tu su svrhu, osamdesetih godina, kvantni fizičari  S.Sitko,M.Bjelij i E.Andrejev, izgradili su specijalne terapeutske kvantne uređaje.

Oni rade na principu spoznaje da svaki čovjek posjeduje osobnu elektromagnetnu vibraciju, te je tim uređajima hvataju sa površine kože ili iz neposredne blizine tijela (morfogenetskog polja), obrađuju je i ponovo vraćaju u organizam.

Glavna zamisao je da se odabere ispravna frekvencija, pri čemu je moguće pojačati normalne (fiziološke) vibracije i ublažiti patološke. Time je biorezonantni utjecaj usmjeren na oboje: neutralizaciju patoloških i obnovu poremećenih fizioloških vibracija. Ovim se postupkom budi, oslobađa  imunološki sustav i pokreće da se bori svom snagom protiv svih bolesti i održava homeostazu organizma.

Biorezonantna terapija se pokazala učinkovitom i kod liječenja tumora. Prirodna je, bezopasna i bezbolna, a preporučuje je i Ministarstvo zdravstva Ruske Federacije.

Kod karcinoma zeolit se uzima oralno 3-4 puta dnevno po 5g,  uz dosta tekućine. Veće količine nemaju negativno djelovanje, osim što je moguća opstipacija. U tom slučaju se ne prestaje piti zeolit, nego se rješava problem opstipacije (pije se više tekućine, ujutro se na prazan želudac popije jedna jušna žlica maslinovog ulja, u koje su nasječene smokve ili suhe šljive, domaćeg jogurta, ili se konzumira domaća slanina – “sapunara”).

Preporuka je da se uz osnovnu terapiju koju je propisao onkolog, uz TMA zeolit klinoptilolit uzima i:

• Što više vode
• Spirulina alge (bogate klorofilom, bjelančevinama, Omega 3 i Omega 6 esencijalnim masnim kiselinama)
• Domaća slanina – “sapunara” (ima puno aminokiselina)
• Smoothie (napitak od voća, povrća i orašastih plodova)
• Ciljani probiotik najnovije generacije
• Cimet
• Kurkuma
• Đumbir
• D3 vitamin
• B17 vitamin
• Ulje lana i mladi neiscjeđeni sir 
• Graviola
• Ulje kanabisa

Riječ stručnjaka, prof. Igora Štagljara sa odjela za biokemiju i medicinsku genetiku sveučilišta u Torontu i od 2014.g. dopisnog  člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, najbolje oslikava problem oboljenja od karcinoma:

“Ako želimo ostati zdravi, te ako želimo dobro starjeti, moramo se pridržavati važnih pravila. Čujem ljude kako se tješe i kažu “ma šta ću paziti, kada je naše zdravlje zapisano u našim genima”. Ti ljudi su donekle u pravu jer naše zdravlje, kao i druge brojne osobine, jesu produkt naših gena, ali ljudi zaboravljaju da smo mi i produkt okoline koja nas okružuje. Naime, na naše zdravlje utječe i “ekspozom”. Tu spadaju sve tvari kojima se svakodnevno izlažemo, hrana, piće, zrak koji udišemo, razni oblici zračenja kojima se izlažemo. Ljudi ostaju zatečeni, kada im kažem, da se jako malo karcinoma, sveg 7%  može pripisati promjenama, tj. mutacijama u genima. Mnogo češći razlozi, od 30% do čak 35 % leže u lošoj prehrani, a bitni uzročnici su pušenje, pretilost i alkohol.

Znam da će vam ovo zvučati zapanjujuće, ali čak 40% tumora može se izbjeći zdravijim životom i to je nešto što ljudi potpuno ignoriraju, jer je danas vrlo teško, pogotovo u modernim državama zapadnog svijeta, držati se tog zdravog načina života. Većina je ljudi pod velikim stresom, puno rade, moraju ispuniti norme, malo se kreću te jedu brzu hranu koja je bogata raznoraznim otrovima. A o piću bolje i da ne govorim, jer građani u državama zapada u prosjeku jednu trećinu svojih dnevnih kalorija unose iz pića. To je vrlo nezdravo i zbog toga vrlo zabrinjavajuće. Želimo li biti zdravi, definitivno moramo paziti kako se hranimo i kako živimo.“- Slobodna Dalmacija, 27.06.2019

Bolesti kostiju

Kosti su organ sa mnogobrojnim funkcijama: omogućuju nam kretanje, daju oblik tijelu, imaju ulogu u metabolizmu, u proizvodnji krvnih stanica koje se proizvode u koštanoj srži.

Kosti se sastoje od meke i čvrste tvari. Meku tvar čini voda (oko 10%), proteini, kao što je osein( 25%) i koštana srž. Čvrstu tvar najvećim dijelom čini mineral hidroksiapatit, kojemu je glavni sastojak kalcij. Uz kalcij, za izgradnju kostiju su neophodni:

• bor
• krom
• mangan
• magnezij
• željezo
• fosfor
• kalij
• sumpor
• silicij
• cink
• selen

 kao i 64 minerala u tragovima.

U kostima, kao i u ostatku našega tijela, tijekom života se događa rađanje i odumiranje stanica, odnosno dolazi do obnavljanje i odumiranja kostiju (osteoporoza). Da bi kosti rasle i obnavljale se, potrebno je svakodnevno unositi sve ove minerale. Njihov broj mora biti izbalansiran, jer višak ili manjak nekog minerala radi disbalans u kostima. Ljudi obično nekontrolirano piju suplemente kalcija jer vjeruju da je samo on neophodan kostima.To je potpuno pogrešno. Kada je u krvi previše kalcija, tijelo reagira i isključuje nadbubrežne žlijezde da bi zadržalo magnezij i održalo balans. Učinak toga je da bubrezi otpuštaju kalij i natrij i stvara se veliki disbalans u tijelu.

Za zdravlje kostiju važno je uzimati prirodne tvari koje sadrže veliki broj minerala, a naročito blagotvorni su:

• TMA zeolit klinoptilolit
• tamnozeleno lisnato povrće
• zdrave soli (keltska i himalajska, cvijet soli)
• mlijeko
• suhe smokve
• suhe šljive
• orah
• sjemenke

Uz ovo, za zdravlje kostiju je neophodan vitamin D (kalciferol). On je topiv u mastima i zbog toga je neophodno jesti hranu u kojoj ima zdravih masti.

Njegova dva glavna oblika su D2 (ergokalciferol) i D3 (holekarciferol).

D2 sintetiziraju beskičmenjaci, biljke i gljive, dok D3 sintetiziraju kralježnjaci.

Vitamin D nastaje u koži izlaganjem B ultraljubičastim zrakama kada je solarni indeks 3 ili viši i unosimo ga hranom i dodacima prehrani. To je biološki neaktivni oblik vitamina D. Sinteza se odvija u dubokim slojevima kože. Postaje aktivan tek kada je prošao kroz bubrege i jetru. Tada se veže za specifičnu bjelančevinu- nosač D vitamina (vitamin D vezujući protein) i putuje u različite organe gdje pokreće sintezu bjelančevine koja omogućuje prijenos kalcija iz crijeva u krv.

Većina bolesti kostiju nastaju uslijed nedostatka, ili disbalansa minerala u organizmu (osteoporoza, osteopenija, Pagetova bolest, giht, pseudogiht, rahitis, osteomalacija, reumatoidni artritis, lupus erythematodes, fibroza, Sjogrens sindrom, kolagenoza, tumor kostiju).

Zeolit klinoptilolit djeluje ponajprije kao preventivno sredstvo kako do bolesti ne bi ni došlo. Kada bolest već nastupi, djeluje kao snažno sredstvo pri oporavku.

Njegova vrijednost je u tome što posjeduje sve minerale (u tragovima) koji  su potrebni za nesmetanu funkciju kostiju, kao i cijelog organizma. Iz silicija, kalija i magnezija koje zeolit sadrži u sebi  proizvodi se “dobar” kalcij u tijelu (“transmutacija minerala”,prof. Karl Hecht).

Ukoliko prirodnim putem ne unosimo dovoljno minerala i vitamina da bi se održao normalan pH organizma (7,5), tijelo povlači te minerale iz kostiju, te tako nastaju  prvo bolovi i oticanja zglobova, a kasnije i krhkost kostiju i teže bolesti.

Prvi pokazatelj djelotvornosti zeolita je da se smanjuju ili čak potpuno nestaju bolovi u kostima, zglobovima i tetivama.

Ostala pozitivna djelovanja zeolita klinoptilolita:

• povećava mineralizaciju koštanog tkiva
• povećava snagu i tvrdoću kostiju
• ubrzava proces cijeljenja kostiju i rana
• ublažava posttraumatske sindrome
• veže urate, mliječnu kiselinu i amonijak iz krvi
• vrši detoksikaciju svih otrova iz organizma
• regulira pH krvi

TMA zeolit klinoptilolit se uzima preventivno 5g dnevno, promiješan u 1dcl vode.

Terapijske doze se kreću od 10-15g dnevno. Minimalno razdoblje pijenje zeolita je 40 dana, optimalno je jedna godina, a idealno bi bilo bez prekida, cijelog života. Zeolit nema nikakvih neželjenih posljedica, navikavanja, niti prekomjernog doziranja. Tijelo ga prepoznaje kao vlastitu supstancu.

Zeolit klinoptilolit firme Mineral Promet d.o.o. vrhunske je kvalitete i tri puta tribomehanički aktiviran.

Virusne i bakterijske bolesti

Virusi (lat.virus: otrov) su mikroorganizmi, veličine 20 nm – 300 nm, koji su uzročnici zaraznih bolesti ljudi, životinja i biljaka, a ima ih i u drugim organizmima. Mogu zaraziti i bakterije i takve bakterije nazivamo bakteriofagi. Vrlo su otporni i prilagodljivi. Kada uđu u organizam, to nazivamo infekcijom. Počinje vrijeme inkubacije, tj. vrijeme koje je potrebno da se virusi umnože i repliciraju i tek kada dosegnu kritičnu točku, postaje vidljivo njihovo štetno dijelovanje (oštećuju zdrave stanice, izazivaju nenormalne biokemijske procese u stanicama). Inkubacija može trajati od nekoliko sati do nekoliko godina. Za to vrijeme nisu vidljivi simptomi bolesti, nego tek kada broj virusa dosegne broj i snagu štetnu za naše tijelo. Nedostatak simptoma uvelike otežava borbu protiv virusa, te osoba često i ne zna da je zaražena.

Virusi se prenose:

• zrakom (kapljično)
  • virusne prehlade
  • virusne gripe (influenca)
  • Sars–CoV-2 (Covid-19)
  • virusni bronhitis
  • virusna upala pluća
• izravnim dodirom
  • dodirom kože ili sluznice (Epstein-Barr virus, vodene kozice, virusne bradavice, herpes)     
  • prijenosom krvi (ebola, HIV, virusni hepatitis)
  • prijenos drugim tjelesnim tekućinama (ebola)
• spolnim putem (HIV, HPV, virusni hepatitis)
• drugim organizmima
  • krpelji (meningitis)
  • komarci (zika virus)
  • vuk, lisica, šišmiš (virus bijesnoće)
  • ptice (ptičja gripa)

U drugoj polovici 20. stoljeća pronađeni su organizmi manji od virusa i nazivaju se subviralni patogeni. Najpoznatija bolest uzrokovana ovim patogenima je Creutzfeldt- Jakobova bolest, poznatija kao “kravlje ludilo”. Ova bolest je neizlječiva i završava smrću zaražene osobe.

Službena medicina nije našla učinkoviti lijek protiv virusa.

Oduvijek su se ljudi u suradnji sa prirodom borili protiv virusa.

Učinkovitim se pokazao:

1. Zeolit klinoptilolit
2. Mačja kandža – južnoamerička biljka protuvirosnog djelovanja
3. Maslina – elenolna kiselina iz lista sprečava virusno umnažanje (ne uzima se zajedno sa antibioticima)
4. Cvijet bazge (bobice bazge)
5. Astragalus – kineska biljka
6. Echinacea – povećava broj imunoloških stanica koje inaktiviraju viruse
7. Pau d’Arco (Taheebo) – južnoameričko drvo – izuzetno jača imunološki sustav
8. Crni kim – ulje
9. Češnjak
10. Cimet
11. Topli napitci

U borbi sa virusima, zeolit klinoptilolit se pokazao kao najbolji. Ima izuzetnu sposobnost da ne dozvoljava predvirusnim konponentama da se repliciraju, tj. umnože, i tako nadvladaju imunološki sustav tijela. Cijeli virus je preveliki (20 nm – 300nm) da bi ga zeolit mogao povući u sebe, ali dijelovi od kojih je sastavljen virus su vrlo sitni i oni mogu proći kroz njegovu rešetku. On ih izvlači iz stanica, uvlači u svoje nepregledne kanale te ih izbacuje iz tijela kroz stolicu, mokraću i znoj. Na isto mjesto ostavlja minerale koji reguliraju energetski potencijal stanice i jačaju imunološki sustav koji je tada u stanju da ih sam eliminira iz tijela. Time se regulira i pH organizma i njegova normalna vrijednost ne odgovara razvoju virusa.

Poznate su studije koje su dokazale da zeolit blokira razvoj virusnih infekcija, za što su odgovorni: koksaki virus B-5, adenovirus 5 i herpes virus 1. Herpes zosterom zaraženi pacijenti primjetili su nestanak boli već poslije tri dana, a ostale studije su pokazale efikasnost zeolita u liječenju gripe, hepatitisa C i svih vrsta prehlade.

Značajna je i studija Univerziteta iz Arizone – “Assessment of the Antiviral Properties of Zeolites Containing Metal Ions” ( Kelly Bright, Enue E. Sicairos-Ruelas, Patricia M Gundy, Charles Gerba ,”Food and Environmental Virology” 1(1):37-41. July 2009.

U njoj je dokazano da zeolit u roku od sat vremena uništava virusne dijelove Corona virusa 229E, mačjeg Norovirusa F9 i mačjeg infektivnog Peritonitisa (FIPV) te da ne postoje opravdani razlozi da ne djeluje i na SARS-CoV-2 (Covid 19), druge korona viruse i humani Norovirus.

Učinkovitost zeolita je veća ako se pije duže vrijeme ili neprekidno. On uvijek pokušava regulirati homeostazu organizma, tj. rad svih organa na staničnoj osnovi. Pri tome se uvijek  prvo bori protiv najjačih otrova koji su u pravilu teški metali. Ako je organizam pun teških metala, zeolitu treba vremena (minimum 6-7 tjedana) da bi počeo čistiti organizam od ostalih štetnih tvari (virusi, bakterije, pesticidi, herbicidi, stabilizatori, mikotoksini itd.). Zato je zeolit dobro piti preventivno kako bi stražario u našem tijelu i trenutno reagirao na viruse i ostale patogene za koje nismo ni svjesni da smo njima zaraženi. Zeolit se može nesmetano piti bez ikakvih štetnih reakcija, i uz terapije prepisane od liječnika. Dapače, lijekovi će djelovati učinkovitije jer će zeolit očistiti stanice od svih otrova koji su doveli do pada imuniteta. Važno je napomenuti da se kod viroza mora piti više tekućine da bi se virusi što prije izbacili iz tijela.

Druga važna odlika zeolita je regulacija pH u krvi, otkiseljavanje tijela i stvaranje nepovoljne sredine u kojoj virusi ne mogu živjeti.

Doziranje:

Preventivno:  5-10g dnevno

Terapija: 10-20g dnevno

Rasporediti ravnomjerno količine na cijeli dan. Nije toliko važno da li se pije prije ili poslije jela. Ne konzumira se sa alkoholom jer mu alkohol umanjuje djelovanje.

Bakterije

Bakterije (grč baitria; batina, palica)) su mikroskopski sitni jednostanični organizmi, nevidljivi ljudskom oku (nešto veći od virusa), sveprisutni i neophodni za održavanje života na zemlji. Neophodni su i u ljudskom organizmu (čine normalnu floru kože i sluznice, debelog crijeva i rodnice) pa ih dijelimo na dobre i loše bakterije. Od 1500 vrsta bakterija samo su stotinjak vrsta patogeni za ljude.

Najopasnije bakterije dijele se u tri vrste po otpornosti na lijekove:

Prioritet 1 (najkritičnija otpornost na antibiotike):

• Acinetobacter baumannii (bolnička bakterija)
• Pseudomonas aeruginosa (plućne infekcije)
• Enterobacteriaceae

Prioritet 2 (visoka otpornost):

• Enterococcus faecium
• Staphylococcus aureus
• Helicobacter pylori
• Campylobacter spp.
• Salmonellae
• Neisseria gonorrhoeae

Prioritet 3 (srednja razina opornosti):

• Streptococcus pneumoniae
• Haemophilus influenzae
• Shigella

Bakterijske bolesti se liječe antibioticima. Međutim, u posljednje vrijeme je sve manje uspjeha u takvom liječenju. Razlog tome je što su bakterije postale otporne, rezistentne na postojeće antibiotike pa liječenje nema uspjeha. Infekcije otporne na antibiotike, godišnje širom svijeta odnesu 700.000 života i taj trend i dalje raste. Ovakve posljedice nastaju zbog olakog prepisivanja antibiotika za brojne bolesti kojima se oni ne liječe. Takvi postupci daju bakterijama vremena da se pregrupiraju i stvore obrambeni mehanizam na koji antibiotici više ne djeluju učinkovito. Antibiotici se masovno i bez nadzora upotrebljavaju i u tovljenju životinja za ljudsku ishranu. Samim tim u naše tijelo se unose svakodnevne doze antibiotika koji pogubno dijeluju na naš imunitet, tj. otpornost na razne bakterije. Pretjerana čistoća i upotreba kemijskih sredstava za čišćenje, kao i osvježivača zraka, dovode do toga da se naše tijelo više ne zna boriti sa bakterijama, ne stiče se imunitet i tijelo neminovno obolijeva kada dođe do ozbiljnijeg napada snažnijih sojeva bakterija.

Ljudi su oduvijek upotrebljavali prirodne antibiotike na koje tijelo bolje reagira nego na sintetske.

Evo nekih:

1. Češnjak – protuupalna svojstva
2. Ulje divljeg origana – najbolji prirodni antibiotik
3. Ekstrakt sjemenki grejpa – prirodni antibiotik i antioksidans
4. Ehinacea – pojačava fagocitozu (bijela krvna zrnca je koriste za onesposobljavanje bakterija koje dospiju u naše tijelo)
5. Med i kurkuma – antiseptici, antioksidans
6. Matična mliječ – zaustavlja razvoj bakterija i ubija ih
7. Propolis – antibakterijsko djelovanje
8. Ulje peperminta i cimet – antibakterijska svojstva
9. Ulje lavande – sprječava infekcije
10. Kokosovo ulje – protuupalna svojstva
11. Kamilica – bogata je flavonoidima
12. Kurkuma – antioksidans, anntibakterijsko djelovanje, protuupalna svojstva
13. Graviola – mnogi je smatraju najjačim prirodnim antibiotikom.

Jedan od najboljih pomagača u borbi protiv loših bakterija je TMA zeolit klinoptilolit. Za to postoje i znanstvene potvrde, u vidu brojnih studija:

• “Rapid reduction of Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok) populations on stainless steel surfaces by zeolite ceramic coatings containing silver and zinc ions”( Bright KR,Gerba CP, Rusin PA, “The Journal of Hospital infection”.2002;52:307-309.doi;10.1053/JHIN.2002.1317 (PUB MED) ( CROSS REF) ( GOOGLE SCHOLAR)
• “Rapid reduction of Legionella pneumophila (Legionela) on stainless steel zeolite coatings containing silver and zink ions ( Rusin PA, Bright KR, Gerba CP.Letters in aplied Microbiology.2003;36:69-72.doi:10.1046/3.1472-765x.2003.01265.x (PUB MED) ( CROSS REF ) ( GOOGLE SCHOLAR )
• “Antimicrobial efficacy of a silver- zeolite matrix coating on a stainless steel” ( Cowan MM, et al , J Ind Microbiol Biotechnol.2003)
• “Inactivation of vegetative cells, but not spores, of Bacillus anthracis, B.cereus, and B.subtilis on stainless steel surfaces coated with an antimicrobial silver- and zinc- containing zeolite formulation” ( Galeano B, et al., Appl Environ Microbiol.2003.)

On djeluje na dva načina:

a) Ionskom izmjenom, izvlačeći sve otrove iz stanica i ostavljajući na tom mjestu minerale te stvarajući idealan pH krvi i alkalnu sredinu koja ne odgovara razmnožavanju bakterija i u kojoj one umiru.

b) Zeolit čisti organizam od bakterija tako da ih veže za sebe i izbacuje iz organizma putem stolice, mokraće i znoja.

Sekundarna nuspojava prilikom upotrebe zeolita je da se  oslobađa imunitet, tijelu se vraća snaga i tijelo se može učinkovito boriti protiv svih bakterija i patogena koji ga napadaju.

Doziranje:

Preventivno: 5-10g svakodnevno, sa 1dcl mlake vode

Terapijski: 10-20g.

Ne treba se odmah sve popiti; zeolit se pije u dozama raspoređenim na cijeli dan. Mogu se uzeti i veće doze, bez ikakvog negativnog učinka. Treba voditi računa o opstipaciji (tvrda stolica) te ga piti uz dovoljno tekućine tokom dana, uz redovni unos voća i povrća, uz pretežno jušna jela.  Pije se ujutro, na prazan želudac, jedna žlica domaćeg hladnoprešanog maslinovog ulja u kojem su nasječene  smokve ili suhe šljive, konzumira se domaća slanina, a zeolit se ne prestaje piti.

Kožne bolesti, rane i opekotine, anti-age djelovanje

Ljudska koža je najveći organ u tijelu sa površinom od otprilike 1,8m2 i težinom od oko 3kg.

Preko nje osjećamo dodir, toplinu, hladnoću, pomaže u regulaciji tjelesne temperature i količine vode u tijelu, ima imunološku funkciju, igra ulogu u sintezi D vitamina i fizička je zaštita mekim tkivima.

Debljina kože varira od 0,5mm na očnim kapcima do 4mm na dlanovima i tabanima. Regulaciju temperature, kao i detoksikaciju, tijelo vrši znojenjem, tj. širenjem i skupljanjem pora. Koža se neprestano obnavlja pa tako za 28 dana promjenimo cijelu kožu i smatra se da 70% prašine u domaćinstvu sačinjava stara koža.

Koža se sastoji od:

• Epidermisa – vanjski sloj kože, sastavljen od keratinocita, melanocita (odgovorni za tamnjenje) i Langerhansovih stanica (imunološke stanice)
• Dermisa – središnji sloj kože (debeo i elastičan) ispod epidermisa koji sadrži živčane završetke, krvne žile i u koji su uloženi adneksi kože (kožne žlijezde, dlaka, nokti). Glavni sastojci su kolagen i elastin (vezivna tkiva koja daju snagu i fleksibilnost i vitalni su za zdravlje kože)
• Hipodermisa – potkožno tkivo, najdublji sloj kože koji je bogat mastima i krvnim žilama. Štiti kožu od promjene temperature i vanjskih pritisaka.

Njezina direktna izloženost je čini podložnom raznim oštećenjima i oboljenjima.

Oboljenja kože najčešće nastaju uslijed dijelovanja bakterija, virusa i gljivica, teških metala, pesticida, herbicida, radijacija, a mogu nastati i kao reakcija pretjeranog imunološkog odgovora organizma. Također, neke bolesti unutarnjih organa se manifestiraju na koži:

• upalna bolest crijeva- javlja se pyoderma gangrenosum- progresivna nekroza kože
• hepatitis C -javlja se lichen planus- crvenilo kože, izaziva svrab i bol
• dijabetes – javlja se aconthosis nigricans- tamna, zadebljana, baršunasta koža na naborima tijela.
• karcinoidni sindrom – navala krvi u lice i crvenilo, seboreične keratoze
• bolesti štitnjače mogu zahvatiti kožu, nokte i kosu

Bolesti kože su:

• Akne – upaljena crvena koža sa gnojnim sadržajem
• Vitiligo – bijele mrlje, svrbež
• Madeži i melanom kože – crna koža
• Opekline – upaljena cvena ili pougljena koža
• Koprivnjača (urtikarija) – povraćanje, proljev, oticanje jezika, osip na koži
• Kožna gangrena – suha crna koža
• Ekcem – crvenilo, svrbež
• Dermatomikoza (gljivična infekcija kože) – ljuštenje i svrbež
• Atopijski dermatitis – intezivni svrabež i crvenilo
• Bradavice – tvrda i zadebljala koža
• Alergije – iscjedak iz nosa, kašalj upaljena crvena koža
• Atletsko stopalo – suha koža, ranice i mjehurići napunjeni vodom
• Erizipel (crveni vjetar) – mučnina, otečenost limfnih čvorova, topla nadražena koža, visoka temperatura
• Impetigo – crvenilo obraza, mali prištići ispunjeni ljepljivom smeđom tekućinom
• Kuperoza (rosacea) – kronično crvenilo lica
• Kalusi- zadebljanje kože
• Varikoziteti vena(proširenje vena)- bolovi u nogama, svrbež kože
• Uši na vlasištu – svrbež, razdražljivost
• Seboroični dermatitis – ljuštenje kože 
• Psorijaza – ljuštenje i svrbež kože
• Pruritus – svrbež kože
• Lymphadenitis – oštećenost limfnih čvorova, upaljena topla koža
• Kurje oči – upaljena crvena koža

Tradicionalne, prirodne tvari za liječenje kožnih bolesti su:

• Čajevi – protuupalna svojstva
  • mješavina od jednakih dijelova lišća oraha,kore mladoga hrasta i vrbe, kopriva i neven
  • mješavina sljeza nevena, preslice, maćuhice, maslačka i čestoslavice
• zeleni čaj – čisti kožu
• Kupka od zrna zobi – ublažava neurodermitis
• Sok aloe vere – ublažava opekline
• Opuncija (svekrvin jezik, indijska smokva) – smiruje upalu kože
• Čuvarkuća – sluzavi sok djeluje rashlađujuće i umirujuće na kožu
• Agavin list – umanjuje bol
• Tonik za suhu kožu od: lavande, njemačke kamilice, bugarske ruže, sjemena mrkve i smilja
• Ružin ocat – protiv staračkih pjega (oblozi i umivanje), ispiranje upaljenih desni
• Bršljanovo lišće u jabučnom octu – oboljelo mjesto se maže tinkturom deset dana
• Kantarionovo ulje – spriječava strije

Upotreba TMA zeolita klinoptilolita u liječenju kožnih bolesti kao suportna terapija postojećoj terapiji, ili samostalno, odvija se na dva načina:

a) Oralno – Zeolit se pije svakodnevno dok traje terapija i bolest ne nestane.

b) Lokalno – Zeolit se nanosi na kožu, zavisno od bolesti koja se tretira.

U principu je uvijek dobro zeolit uzimati oralno jer na taj način jačamo imunitet organizma koji se bori sa trenutnom bolešću, a i regulira se homeostaza (rad svih organa) cijelog organizma.

Neurodermitis, atopijski dermatitis i psorijaza

Preporučuje se svakodnevno oralno uzimanje.

2-3 puta dnevno po 5g za odrasle

2 puta dnevno po 2g za djecu većeg uzrasta

Manjoj djeci mogu se davati manje količine, zavisno od uzrasta.

Ovisno o vrsti kožnog oboljenja, uz oralno doziranje na kožu se može primjeniti i zeolitni puder ili zeolitna krema.

Zeolitni puder se nanosi u tankom sloju da ne bi došlo do pretjeranog zagrijavanja kože, a krema se radi sa zeolitom, vodom i prirodnim tvarima (pčelinji vosak, lanolin, suncokret, podlanak lana, extrakt grejpa).

Ako je koža jako nadražena i oštećena, preporučuje se zeolitna kupka koja se radi tako da se u zadnju vodu za ispiranje dodaju 2-3 tri žlice zeolita, dobro promješa i ostavi se par minuta da zeolit pročisti vodu. Voda ne smije biti ni topla ni hladna kako ne bi iritirala upaljenu kožu. Tom vodom koja blagotvorno djeluje na kožu ispiremo cijelo tijelo. Tijelo se briše briše ručnikom, ne trljanjem, koji nije opran u omekšivaču i agresivnom prašku za rublje.

Poznata je i upotreba TMA zeolita kod zarastanja rana, kada on djeluje antibakterijski i antivirusno potičući stvaranje mastocita (stanice vezivnog tkiva koje proizvode puno citoplazmatskih zrnaca, aktivira se plazmatski faktor XII, u kojima se nalazi heparin i histamin koji su odgovorni za ubijanje opasnih bakterija) koji imaju jak uticaj u angiogenezi (stvaranje novih krvnih žila ), imunološkoj toleranciji i obrani protiv patogena. Također veže na sebe i amonijak koji se stvara prilikom truljenja, a usporava zacijeljivanje rane. Upotrebom tankog sloja zeolita (deblji sloj stvara temperaturu) dolazi do jako brzog zarastanja rana (duplo brže) i obnove kože. Američka vojska ga također ima u borbenim rancima pod imenom “Quick Cloth” (zavoj sa zeolitnim tuferom).

Rana se čisti i nanosi se zeolit dok se koža ne regenerira.

Zeolit je pokazao izuzetnu djelotvornost kod:

• dekubitusa
• čireva
• otvorenih rana
• uboda insekata
• akni
• opeklina

Slika rana (atopijski dermatitis), prije i poslije uzimanja zeolita:

Slika rane stare 24 sata koja je tretirana zeolitom

Zeolit klinoptilolit djeluje i kao anti-age agens. Smatra se najboljim prirodnim botoksom. Uslijed poremećaja u regulaciji enzima koje uzrokuju otrovi dolazi doprekomjerne proizvodnje slobodnih radikala koji postaju otrovni za organizam.

Staračke pjege nastaju zbog oksidacije masnoće u koži. Bore su rezultat štetnog djelovanja slobodnih radikala na bjelančevine vezivnog tkiva kože.

Unošenjem zeolita u tijelo mi direktno djelujemo na uzrok prebrzog starenja jer on kupi na sebe sve otrove koji izazivaju ovakvo neželjeno stanje. Posljedica toga će biti koža bez staračkih pjega i bora, zategnuta, mladolika i sjajna. Nokti će također biti čvrsti i sjajni.

Drugi vid ani-age djelovanja zeolita je što djeluje kao prirodni diuretik pa će izbaciti višak vode iz organizma, spriječiti lažnu glad i time pospješiti vitku figuru.

Načini primjene zeolita:

• Sublingvalno – podjezična primjena kada zeolit dolazi u kontakt sa sluznicom i apsorbira se.
• Oralno – Ispijanje zeolita pomiješanog u 2 dcl vode .Kada napusti ušnu šupljinu, prolazi kroz cijeli probavni trakt i na svom putu stvara fini film koji apsorbira sve otrove iz organa kroz koje je prošao. Preporuka je da se kod pijenja tekućina zadrži u ustima desetak sekundi tako da podjezična i ostale sluznice mogu već u usnoj šupljini pripremiti zeolit za njegovu apsorpciju u tankom crijevu.
• Preko kože – primjenjuje se kod određenih problema na koži (akni, ubodi insekata, posjekotine, rane, čirevi, gljivica na noktima, herpes). Zeolit se na kožu uvijek nanosi u tankom sloju, sam ili pomješan sa vodom.
• Analno – Napravi se pasta, pomiješana sa vodom i direktno se unosi. Preporuka je kod bolesti mokraćnog mjehura, prostate, debelog crijeva.
• Vaginalno – Zeolit se pomiješa sa vodom i napravi se pasta koja se direktno unosi. Preporuka je kod raznih upala.

Zeolit je najbolje uzimati:

• između 6h i 8h
• između 13h i 15h
• između 18h i 20h

U 22h – za noćnu njegu

Za njegu kože, kozmetiku i ljekovite svrhe:

• između 5h i 7h
• između 17h i 19h.

Ljudski organizam je izuzetno moćan i složen stroj koji još ne poznajemo dobro. 

Fascinantni su neki podaci:

• posjedujemo 46 kromosoma (23 od majke, 23 od oca)
• sastojimo se od 50.000 milijardi stanica
• što je stanica aktivnija, živi kraće
• stanice leukocita žive kratko – one koje proždiru mrtve stanice i bakterije žive oko 30 sati.
• 2-4 godine žive leukociti koji se bore protiv bolesti
• 5 dana žive stanice koje oblažu crijeva
• 19 dana žive stanice kože
• 2 mjeseca žive spermatozoidi
• 8 mjeseci žive stanice jetre
• 4 mjeseca žive eritrociti
• u organizmu je 6,5 litara krvi
• imamo 100.000 kilometara krvnih žila. Krv prođe taj put za manje od 90 sekundi.
• 90-100 cm/ s je brzina krvi kroz arterije.
• imamo 10 bilijuna kapilara. Svaka je duga 0,5-1mm. 50 puta su tanje od najtanje čovjekove vlasi.
• imamo 25 milijardi eritrocita
• imamo 213 kostiju – pet puta su čvršće od čelika iste mase
• koža ima 200.000 receptora za vruće i hladno, 500.00 receptora za dodir i pritisak, 3.000.000 receptora za bol
• 4,5 kg je prosječna težina kože
• 600.000 mrtvih stanica kože svaki sat otpadne sa našeg tijela, 300g svake godine, 20kg do 70. godine 

Da bi ovaj najsloženiji organizam u prirodi radio besprijekorno, moramo mu pomoći u borbi protiv njegovog najvećeg neprijatelja, a to su otrovi. Priroda nam je dala i najmoćnije oružje, kariku koja nedostaje u svakodnevnoj ishrani, a to je zeolit klinoptilolit.