Što su mikotoksini?

Što su mikotoksini?

Mikotoksini su produkti plijesni (sekundarni metaboliti) koji imaju toksičan učinak na ljude i životinje, a nalaze se u žitaricama, vakuminoznim krmivima, sijenu, silaži i sjenaži.

Plijesni, a time i mikotoksini, nalaze se svuda u prirodi. Razvoj plijesni započinje već na polju i nastavlja se u skladištima, a posebice kod krmiva koja su mehanički oštećena i nedovoljno osušena, kod siliranja radio-prisutnih traka u silaži, kod kukuruza koji se ubire sa većim postotkom vlage, te  kod zgnječenosti gomoljača i korjenjača.

Plijesni smanjuju hranidbenu vrijednost krmiva razgradnjom lako probavljivih organskih tvari i time povećavaju opasnost od toksina koje izlučuju plijesni.

Kao jaki toksini poznati su:

AFLATOKSINI – mikotoksini koji se nalaze u više vrsta Aspergillusa, i to na raznim vrstama ljudske i stočne hrane. Opasni su za mlade i gravidne životinje, kao i za perad. Izlučuju se mlijekom kontaminirane životinje, a djeluju kancerogeno i uzrokuju slabiji rast životinja, proljeve i manju mliječnost.

OHRATOKSINI  – metaboliti plijesni Aspergillus i Penicillium, a zovu ih i „skladišnom plijesni“. Nalaze se na zrnu žitarica i leguminoza. Pogoduje im jaka vlažnost i pojavljuju se kod kukuruza, često zajedno s drugim mikotoksinoma – aflatoksinima, zearalenonom i trihotecenima.

Uzrokuju upale bubrega i oboljenje jetre, a izlučuju se mlijekom. Stvaraju rezidue u tkivima (mesu) životinja hranjenih zaraženim krmivima.
Ohratoksini se ne razgrađuju termičkom obradom.

FUZARIOTOKSINI – proizvode ih plijesni roda Fusarium, a najčešće su to zearalenoni i trihoteceni, koji se razvijaju već na polju.

ZEARALENONI su estrogeni metaboliti plijesni Fusarium, koji se na životinjama očituju simptomima lažnog gonjenja, edemom vulve i vagine, otokom vimena, izvalom rodnice i stražnjeg crijeva, pobačajem, slabijim prirastom i slabijom mliječnosti.

Kod nas u krmivim smjesama za odrasla goveda dozvoljeno je davati sadržaj od najviše 5 mg zearalenona/kg, a u smjesama za muzne krave 3 mg/kg.
Zearalenoni se izlučuju mlijekom još pet dana po prestanku hranjenja, a djeluju jednako kancerogeno kao i estradiol.

TRIHOTECENI – mogu ih stvarati mnoge vrste plijesni Fusarium, kao i neke druge vrste plijesni.

Oštećuju kožu, sluznice probavnih i spolnih organa, živčani sustav, jetru i druge organe. Nađeni su u žitaricama i  sušenim mesnim proizvodima.


Kako spriječiti mikotoksikoze?

Bakterije i plijesni se nalaze u većem broju u krmivima, stoga predstavljaju veliku opasnost po zdravlje životinja i ljudi koji troše proizvode životinjskog porijekla.

Suzbijanje plijesni i uništavanje mikotoksina u krmivima najčešće nisu uspješni, a uz to su krmiva ograničene upotrebe jer su štetna po zdravlje životinja i ljudi. Protiv bakterija i plijesni mogu poslužiti neka sredstva za konzerviranje krmiva, kao što su npr. propionska kiselina i mješavine različitih drugih kiselina (Micofarm i dr.).

Za sanaciju voluminoznih krmiva mogu poslužiti lužine, amonijak, UBEA 70 i druge (Feldhofer 1989). Mikotoksini su vrlo otporni i teško se uništavaju fizikalno-kemijskim postupcima zato što ostaju očuvani u obliku jakih otrova.
Mikotoksini se ne uništavaju niti siliranjem.

 

Kako se liječe mikotoksikoze?

Veterinarska medicina nije dala rješenje ovom problemu jer ne postoji lijek protiv mikotoksikoza.

JEDINI NAČIN RJEŠAVANJA OVOG PROBLEMA  JE KORIŠTENJE ADSORBENATA MIKOTOKSINA.

Kod borbe protiv mikotoksina koristi se zato adsorbent mikotoksina na bazi zeolita – Mineral Detox.

Mineral Detox djeluje na način da se pri ionskoj izmjeni iz kristalne rešetke zeolita otpuštaju za organizam životinja potrebni minerali – kalcij, magnezij, natrij, kalij i drugi, dok u rešetki zeolita ostaju zadržani mikotoksini i ostale štetne čestice (teški metali, radioaktivne čestice, otrovi) koje se iz tijela izbacuju putem izmeta.

Zeoliti su prirodni minerali koji osim svojstva ionske izmjene, imaju i mnoge druge blagotvorne učinke za organizam životinja: reguliraju pH organizma životinja čime se podržava rast i razvoj pozitivne mikropopulacije u probavnom sustavu životinja,  povećavaju reprodukciju i zdravlje podmlatka, povećavaju proizvodnju i kvalitetu mesa i mlijeka, sprječavaju proljev, te poboljšavaju cjelokupno zdravstveno stanje životinja!