Telefon: +385 1 6222 031 | e-mail: mineralpromet@gmail.com

Mikotoksini

ŠTO SU MIKOTOKSINI?

To su produkti plijesni (sekundarni metaboliti) koji imaju toksični učinak na ljude i životinje, a nalaze se u žitaricama, vakuminoznim krmivima, sijenu, silaži i sjenaži.
Plijesni, a time i mikotoksini, nalaze se svuda u prirodi. Razvoj plijesni započinje već na polju i nastavlja se u skladištima, a posebice kod krmiva koja su mehanički oštećena, nedovoljno osušena ili kod siliranja radio-prisutnih traka u silaži; kod kukuruza koji se ubire sa većim postotkom vlage, kod zgnječenosti gomoljača i korjenjača.
Plijesni smanjuju hranidbenu vrijednost krmiva razgradnjom lako probavljivih organskih tvari i time povećavaju opasnost od toksina koje izlučuju plijesni. Kao jaki toksini poznati su:

AFLATOKSINI – mikotoksini koji se nalaze u više vrsta Aspergilusa, i to na raznim vrstama ljudske i stočne hrane. Opasni su za mlade i gravidne životinje, kao i za perad. Izlučuju se mlijekom kontaminirane životinje. Uzrokuju slabiji rast životinja, proljeve, manju mliječnost i djeluju kancerogeno.

OHRATOKSINI  - metaboliti plijesni Aspergilus i Penicillium, a zovu ih i „skladišnom plijesni“. Nalaze se na zrnu žitarica i leguminoza. Pogoduje im jaka vlažnost i pojavljuju se kod kukuruza, često zajedno s drugim mikotoksinoma – aflatoksinima, zearalenonom i trihoteceninima.

Uzrokuju upale bubrega i oboljenje jetre, a izlučuju se mlijekom i stvaraju rezidue u tkivima (mesu) životinja hranjenih zaraženim krmivima.
Ohratoksini se ne razgrađuju termičkom obradom.

FUZARIOTOKSINI – proizvode ih plijesni roda Fuzarium, a najčešće su to zearalenon i trihotecenini, koji se razvijaju već na polju.

ZEARALENONI su estrogeni metaboliti plijesni Fuzaria, koji se na životinjma očituju simptomima lažnog gonjenja, edemom vulve i vagine, otokom vimena, izvalom rodnice i stražnjeg crijeva, pobačajem, slabijim prirastom i mliječnosti.
Kod nas u krmivim smjesama za odrasla goveda dozvoljeno je davati sadržaj od najviše 5 mg zearalenona/kg, a u smjesama za muzne krave 3 mg/kg.
Zearalenoni se izlučuju mlijekom još pet dana po prestanku hranjenja, a djeluju jednako kancerogeno kao i estradiol.

TRIHOTECENI – mogu ih stvarati mnoge vrste plijesni Fuzaria, kao i neke druge vrste plijesni.
Oštećuju kožu, sluznice probavnih i spolnih organa, živčani sustav, jetru i druge organe. Nađeni su u žitaricama i u sušenim mesnim proizvodima.

KAKO SPRIJEČITI I LIJEČITI MIKOTOKSIKOZE?

Bakterije i plijesni se nalaze u većem broju u krmivima, stoga predstavljaju veliku opasnost po zdravlje životinja i ljudi koji troše proizvode životinjskog porijekla.
Suzbijanje plijesni i uništavanje mikotoksina u krmivima najčešće nisu uspješni a uz to su krmiva ograničene upotrebe jer su štetna po zdravlje životinja i ljudi. Protiv bakterija i plijesni mogu poslužiti neka sredstva za konzerviranje krmiva, kao što su npr. propionska kiselina i mješavine različitih drugih kiselina (MI-COFARM i drugi).
Za sanaciju voluminoznih krmiva mogu poslužiti lužine, amonijak, ZIBEA 70 i druge (Feldhofer 1989). Mikotoksini su vrlo otporni i teško se uništavaju fizikalno-kemijskim postupcima zato što ostaju očuvani u obliku jakih otrova.
Mikotoksini se ne uništavaju niti siliranjem.

Kako se liječe mikotoksikoze
Veterinarska medicina nije dala rješenje ovom problemu jer ne postoji lijek protiv mikotoksikoza.

JEDINI NAČIN RJEŠAVANJA OVOG PROBLEMA
JE KORIŠTENJE ADSORBENATA MIKOTOKSINA.

Zato kod borbe protiv mikotoksina koristite naš adsorbent mikotoksina na bazi zeolita – Mineral Detox. On djeluje tako da se pri ionskoj izmjeni iz kristalne rešetke zeolita otpuštaju za organizam životinja potrebni minerali (kalcij, magnezij, natrij, kalij i drugi), a u rešetki zeolita ostaju zadržani mikotoksini i ostale štetne čestice (teški metali, radioaktivne čestice, otrovi), koje se dalje izlučuju putem izmeta. Zeoliti su prirodni minerali koji osim svojstva ionske izmjene imaju mnoge druge blagotvorne učinke za organizam životinja: regulira pH organizma životinja čime se podržava rast i razvoj pozitivne mikropopulacije u probavnom sustavu životinja, povećava reprodukciju i zdravlje podmlatka, povećava proizvodnju i kvalitetu mesa i mlijeka, sprečava proljev, poboljšava zdravstveno stanje životinja.